Pratite nas

Zanimljivosti

Čudna genetska mutacija pripadnika plemena Vadoma: Na nogama imaju samo dva palca i sjajni su penjači

Published

on

Niko ne zna točan uzrok te genetske mutacije, a iako im noge izgledaju kao peraje, odlični su penjači na drveće

Pripadnici plemena Vadoma, poznatog i kao pleme Bantwana, što se prevodi kao djeca ili kao nasljednici, su ljudi koji žive na sjeveru afričkog Zimbabvea.

U tom dijelu zabačene afričke džungle nije neobično vidjeti bosonogo pleme, no njihov razlog za nenošenje obuće je drugačiji od svih drugih – njima normalne cipele ne odgovaraju. Naime, većina pripadnika ovog plemena nema nožne prste, već na svakom stopalu imaju samo dva palca, koji su postavljena okomito jedan na drugog.

Ljudi s “kandžama”

Prvi ko je iz vanjskog svijeta došao među njih i zapazio neobičnost njihovih stopala bio je Paul du Chaillet, američki putnik francuskog podrijetla. Godine 1863. objavio je knjigu u kojoj je opisao svoje avanture u Africi, spominjući u njoj pleme ljudi s dva prsta koje je nazvao i “kandžama”.

Godine 1971. organizovana je naučna ekspedicija u potrazi za takvim plemenom, a kad su napokon uspjeli stupiti u kontakt s njima i pristupiti im, naučnici su otkrili kako se ljudi-nojevi smatraju potomcima imigranata iz Mozambika.

Istoričar Dawson Mungeri iz Državnog arhiva u Harareu smatrao je kako specifičan izgled stopala duguju nekoj genetskoj deformaciji, no kako je ona u cijelom plemenu bila dominantna predstavljalo je misterij.

Jedan od članova plemena doveden je u Englesku i pregledan. Naučnici su otkrili da je gen odgovoran za ektrodaktiliju (pomanjkanje prstiju) dominantan, odnosno dovoljno ga je naslijediti samo od jednog roditelja. Njihove ogromne noge s dva prsta rezultat su jedne mutacije na hromosomu broj sedam.

Prema prof. Phillipsu Tobiasu, ova mutacija vjerovatno neće nestati kao rezultat prirodne selekcije, jer ne čini osobu manjkavom. Razlog česte ektrodaktilije u plemenu Vadoma je izolacija i zabrana sklapanja braka izvan plemena, tvrde stručnjaci.

Jedan od očeva u plemenu, koji ima dvoje djece s 5 nožnih prstiju te troje djece s po dva nožna prsta kaže: “Kao dijete nisam sebe smatrao čudnim. Moja majka i drugi ljudi su isto imali po dva prsta”.

 Bizarni rituali

Pripadnici plemena Vadoma izgledaju neobično s velikim stopalima čudnog oblika, ali to ih ne ometa u kretanju. Naprotiv, oni su izvrsni trkači i penjači – istraživači su zapisali kako se kreću “vješto poput majmuna, skačući s jednog drveta na drugo”.

I iako među njima samima nema diskriminacije zbog specifičnih stopala, postoji teorija da je u određenom razdoblju nekoliko ljudi rođeno s takvom osobinom.

Oni su odlučili otići u šumu u blizini Zimbabvea zbog šala i maltretiranja od savremenika. Tamo su ostali, prenoseći svoje gene na buduće generacije, budući da se nisu ženili i sparivali izvan svoje zajednice – genetski bazen bio je siromašan.

Neki njihovi plemenski običaji izgledaju poprilično čudno. Na primjer, prije dana vjenčanja, budući suprug i supruga trebaju ležati jedan uz drugog na vrućem pijesku bez hrane i vode cijeli dan, čvrsto vezanih ruku.

Kad je noć mladog Mjeseca, desetak pripadnika plemena zakopat će se u zemlju do struka te cijelu noć provesti izgovarajući molitve, dok će ostatak plemena oko njih paliti vatru.

 Čest fenomen

Ovakva genetska deformacija prisutna je i u drugim dijelovima svijeta, a čak su i drevni grčki istoričari Strabon i Megasfen pisali o apistodaktilima, misterioznim stanovnicima Srednje Afrike, kojima su “noge okrenute unatrag”. U svakom slučaju, većina njih živi u izolovanim zajednicama pa taj fenomen nije detaljno istražen, kažu naučnici.

Sličan fenomen zabilježen je i u francuskim Alpama – vjerovatno zato što su neka sela udaljena od velikih naselja kao napušteno selo Bocvana, pa stoga brakovi bliskih srodnika nisu neuobičajeni. (Najportal)

Zanimljivosti

VIDEO Slučajni susret otkrio zanimljive detalje: Koji Sarajlija je najmlađi taksista u Evropi

Published

on

Edin s našim novinarom Batom Šišićem

Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.

Osmijeh od uha do uha

Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.

Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.

– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.

Njihovo dijete

Kako su te prihvatili stariji taksisti?

– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.

 

Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.

– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.

Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.

– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.

Student Informatike

Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?

– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.

Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:

– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.

Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?

– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.

Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.

Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.

Bato Šišić (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending