Pratite nas

Sudbine

I to se dešava: NIJAZU JE MAJKA DALA PAPIR DA POTPIŠE, A ON NIJE ZNAO DA DIŽE KREDIT OD 15.000 MARAKA (Video)

Published

on

Nijaz Pandžić živi u Visokom, sa suprugom i troje djece. Gluhonijem je od rođenja. Dugo je brinuo o svojoj bolesnoj majci, vjerujući da ga ona neće izdati. Kako je odrastao sa tim hendikepom, majka mu je bila i autoritet, i snaga, i prijatelj.

Nikada mu neće biti jasno šta se desilo i zašto mu je to uradila, ali on sada otplaćuje njen kredit od skoro 16.000 KM. Kako nije bio uredan platiša, zbog kamata dug po ovom kreditu je porastao na 28.000 KM. Bar tako kazuje Nijazova supruga

Kad je majka gluhonijemom sinu dala da potpiše papir, nije ni slutio da će kredit za koji nije ni znao otplaćivati vjerovatno do kraja života

„Nije ni znao što potpisuje, a tek kad je majka umrla počele su da stižu rate kredita. Za deset godina sa 16.000 KM (8.000 eura) dug je uz kamate narastao na 28.000 KM (14.000 euta) – kazuje Nijazova supruga Ramajana.

Nijaz Pandžić je zaposlen u visočkoj „Čistoći“. Kada mu odbiju kreditnu ratu kući donese oko 150 KM (75 eura). Za Jutjub kanal Srećka Stipovića njegova žena Ramajana veli da preostali dio plate koju zaradi uopšte ne donese kući jer je uzima banka.

Nijaz i njegov sin (20) imaju konja Sokola koji im je jedina nada za opstanak. Otac ga sa sinom poslije posla u Čistoći upregne i obilazi smetljišta sakupljajući otpad od kog dodatno zarađuje. Radi i sve drugo, šta god ljudima treba ne bi li djecu izveo na pravi put.
Sin Arnel kojem je sad 20 još od svoje 12. godine pomaže ocu da prežive.

„Borimo se, idemo, radimo, na tuđa vrata nikad nismo pokucali nešto da tražimo – kaže Arnel koji kaže da je u Visokom teško doći do posla osim ako nemaš vezu da zaposliš svoje dijete.

Ispričao je i tužnu priču kako u komšiluku stalno traže nekog za posao a kad se on javi kažu ne treba. Položio je za šofera, za B i C kategoriju, i rado bi u vozače i van svog rodnog mjesta.

Kaže, najveća mu je želja da se zaposli da pomogne svojoj mami i ocu koji su dali sve njemu i njegovim dvjema sestrama.

Glava familije radi svakog dana najmanje 9-10 sati iako je dijabetičar na insulinu, a konj Soko mu je najveća ljubav, da njega izgubi, ne zna šta bi.

„Pošteno se borimo, radimo, živimo, nikad ništa nikom nismo ukrali, i kopali smo, zemlju radili da preživimo – kaže njegova žena dodajući da se rijetko više i šta nalazi pored puta, jer svi “beru”, pošto svi teško žive. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending