Oni koji su imali prilike slušati jedanaestogodišnjeg Adi Mrgana iz Mostara, kako pjeva naše tradicionalne pjesme sevdalinke, ali i hitove velikih zvijezda, kažu da je rođena nova zvijezda koja će, u vremenu pred nama, na estradnom nebu sve više i više sjati. Gdje god zapjeva nastane delirijum u okviru kojeg publika, horski, pjeva zajedno sa njim.

Za njega kažu da je propjevao prije nego li je počeo da priča. Potkrepljuju to video klipom iz kojeg se, uistinu, vidi da je on u svoj život zakoračio sa pjesmom.

„Mogu da pjevam sve vrste melodija, kaže Adi Mrgan. Međutim, najbolje se osjećam kad zapjevam neku od pjesama iz bogate riznice bosdanskohercegovačkog izvornog, muzičkog, stvaralaštva. Naša tradicionalna pjesma uistinu jeste nešto što volim zapjevati i promovisati.

Da to činim na pravi način pomogli su mi moji najbliži saradnici: pjevač Salem Sihirlić i Merima Vladavić, nastavnica muzike u jednoj školi u Čapljini, gdje pohađam šesti razred Osnovne škole. Oni su me naučili prvim muzičkim koracima i sad za sada, estradnom scenom, uprkos svojim godinama, suvereno vladam. Nema treme kad se latim mikrofona.

Na sceni se, jednostavno, osjećam kao kod svoje kuće. Aplauzi publike na nastupima širom Bosne i Hercegovine daju mi vjetar u leđa i pomažu da se pjesmom nastavim agilnije baviti. Još nisam odlučio da li ću se upisati na neku od Muzičkih škola niti to da li će pjesma biti moje osnovno zanimanje. Prepustit ću se sudbini. Život će pokazati šta je najbolje za mene.

Maštao sam nekad da se na istoj sceni nađem sa poznatijim pjevačima, mojim uzorima. Ta mi se želja ostvarila. Starije i poznatije kolege nisu ispoljavale neku ljubomoru u trenutcima kad su se, na nastupima, uvjeravali u moje glasovne mogućnosti i kvalitete.Gode mi njihove pohvale. No, neću dozvoliti da me ponesu hvalospjevi i da mi slava udari u glavu te da se moja zvijezda sreće brzo ugasi. Nastojat ću prvpo da završim školu i da, uporedo, marljivim radom vježbam i usavršavam dikciju i svoje glasovne mogućnosti kako bih vremenom bivao sve bolji i bolji.

Kako tvoje školske kolege reaguju na ovo što radiš?

„Ja uistinu imam drugare koje bi svako poželio da ima. Podržavaju me u svemu ali i drugarski upute poneku kritiku ako vide da nešto nisam uradio na najbolji način. Često zatraže da ih oraspoložim svojom pjesmom i zapjevam na nekim njihovim rođendanski i drugim slavljima. Radi to činim. Imam osjećaj da se oni više raduju nagradama koje osvajam, u vrlo neizvjesnoj konkurenciji, na raznim takmičenjima pjevača. Moj ormar u koji odlažem ta priznanja morat ću uskoro proširivati. (Naj portal/E.Mu)