Naučnici procjenjuju da Zemlji prijeti novo masovno izumiranje – nestanak velikog broja živih vrsta u relativno kratkom vremenu. Nakon pet izumiranja uzrokovanih prirodnim fenomenima, ovog puta odgovoran je čovjek

Kad su paleontolozi Jack Sepkoski i David Raup sa Sveučilišta u Chicagu 1982. napravili pregled najvećih masovnih izumiranja koja su bila na Zemlji, nazvali su ih The Big Five (Velikih pet) jer su, kako samo ime kaže, utvrdili da je tih nemilih događaja u historiji svijeta bilo pet. Dakle, u proteklih 500 milijuna godina naš Plavi planet bio je svjedok intenzivnih razdoblja u kojima je nestalo više od polovine svih bića. Drugim riječima, više od 90 posto vrsta koje su nekad puzale, letjele, hodale ili plivale na Zemlji – izumrlo je.

Velikih pet

Prvo masovno izumiranje bilo je prije oko 445 miliona godina i u njemu je nestalo između 60 i 70 posto vrsta. Stručnjaci smatraju da je do njega došlo zbog kratkog ali vrlo snažnog ledenog doba.Tad se živi svijet uglavnom nalazio u oceanima, a znanstvenici vjeruju kako je brzo formiranje glečera zamrznulo najveći dio vode na planetu i dovelo do drastičnog pada razine mora. Pritom su najviše stradali morski organizmi poput spužvi i algi, a slijedili su ih školjkaši, glavonošci i neke vrste riba.

Drugo veliko izumiranje bilo je prije 360-375 miliona godina, a u njemu su nestale oko tri četvrtine živog svijeta. I tog su puta najviše stradali morski organizmi, a razlog je bio smanjenje količine kisika u oceanima.

Posebno razorno bilo je treće, Permsko-trijasko izumiranje, koje je Zemlju zadesilo prije otprilike 252 miliona godina. Taj period, nazvan i “majka svih izumiranja”, odnio je čak 95 posto živih vrsta. Do njega je došlo, složni su stručnjaci, zbog udara asteroida i snažne eruptivne aktivnosti vulkana, a tog puta, osim morskog svijeta, opustošeno je i kopno. Postoje različite teorije o njegovu trajanju, a procjene se kreću od nekoliko milijuna pa do 200.000 godina. Zanimljivo je da su u trećemu masovnom izumiranju u velikom broju nestali insekti te mnogi gmazovi.

U četvrtom velikom izumiranju nestalo je od 70 do 80 posto vrsta, i to zbog mnogobrojnih i ne sasvim jasnih razloga. Prema jednoj teoriji, izazvale su ga velike i snažne erupcije lave koje je pratilo i oslobađanje velikih količina ugljikova dioksida, a to je dovelo do brzih klimatskih promjena. Iako neki naučnici smatraju da je i tu bila riječ o udarima asteroida, do sada nije pronađen nijedan krater. Na prijelazu iz perioda trijasa u juru nestale su mnoge vrste velikih kopnenih životinja, među kojima i najveći broj arhosaura, predaka dinosaura, ali i današnjih ptica te krokodila.

 Kad nestanu dinosauri

Zasad posljednje i najpoznatije masovno izumiranje bilo je na kraju perioda krede, prije 66 miliona godina, a stručnjaci smatraju kako je do njega došlo zbog asteroida koji je udario u područje današnjeg meksičkog poluotoka Yucatan. Da su njihove teorije utemeljene, svjedoči golemi krater koji je nastao na tome mjestu. Izumrli su svi neleteći dinosauri, ali na kopnu je preživio velik broj sisavaca, kornjače, žabe, krokodili i ptice. U morima su uspjeli opstati morski psi, morske zvijezde i ježevi.

Nestanak dinosaura omogućio je širenje sisavaca, koje je na kraju dovelo do nastanka Homo sapiensa, odnosno današnjeg čovjeka, a koji je odgovoran za novo, šesto masovno izumiranje, s kojim se, sve je izvjesnije, upravo suočavamo.

 Ako nestanu pčele…

Jedan od najvećih naučnika svih vremena, Albert Einstein, svojedobno je izjavio: “Nestanu li pčele s planeta Zemlje, čovjeku kao vrsti preostaje još oko četiri godine života”. Naime, bez pčela nema oprašivanja, a bez oprašivanja nema plodova, odnosno hrane, pa u konačnici nema ni ljudi.

Zbog toga se valja ozbiljno zamisliti nad sve učestalijim vijestima o masovnim pomorima pčela, koje je, kao i mnoge druge štetne pojave u prirodi, svojim djelovanjem uzrokovao čovjek.

Ove se godine Dan planeta Zemlje obilježio pod motom„Investiramo u naš planet“, a u fokusu su bile tri smjernice: djeluj hrabro, inoviraj široko i realiziraj pravično, kojima se može pridružiti i svatko od nas, te malim, ali značajnim koracima “investirati” u naš planet. Tako, primjera radi, tokom šetnje gradom ili prirodom možemo pokupiti razbacani otpad i odložiti ga na za to predviđena mjesta.

Prilikom kupnje, umjesto da zatražimo vrećicu od prodavača, možemo koristiti platnenu ili neku drugu višekratnu torbu, a umjesto plastične možemo odabrati staklenu ili papirnatu ambalažu. Isto tako, u popis za kupnju možemo uvrstiti više proizvoda lokalnih proizvođača. Vrlo mnogo možemo učiniti i malim promjenama navika u vlastitom domu. Tako umjesto agresivnih i hemikalijama bogatih sredstava za čišćenje možemo birati ona okolišno prihvatljiva ili ih čak možemo pripremiti i sami, od sasvim prirodnih sastojaka, kao što su ocat, limunska kiselina ili eterična ulja. Velike uštede energije možemo ostvariti boljom kontrolom uređaja, koje ćemo gasiti i isključivati kad ih aktivno ne koristimo. Mogućnosti je doista mnogo, samo ih treba osvijestiti. (Najportal)