Vampir je jedina reč iz današnjih balkansjkih jezika (srpski, bosanski, hrvatski) koja je opšteprihvaćena u svim svjetskim jezicima. Naime, stari Sloveni su, kao i većina starih naroda, smatrali da će, ako se tijelo mrtvog čovjeka ne spali, njegova duša ostati zauvijek zarobljena na ovom svijetu i nikad neće naći mira.

Vjeruje se da je prvo pominjanje pojma u zapadnoj Evropi bilo u austrijskom časopisu „Vosiče Cajtung“, u broju 98, koji je objavljen 1725, u vrijeme kada Austrijska carevina vladala Srbijom. U članku časopisa se nalazi izvještaj po kojem je u selu Kisiljevu umro izvjesni Petar Blagojević, a poslije njega još deset osoba za samo 24 časa.

Na samrti su ljudi govorili da im se Blagojević ukazivao i da ih je davio, njegova supruga je pobjegla neposredno poslije tih čudnih zbivanja izjavivši da joj je u snu došao mrtav muž tražeći joj svoje opanke.

Iz Beča je poslat tim ljekara i stručnjaka u Kisiljevo kako bi se utvrdilo o čemu se zapravo radi. Nakon otvaranja kovčega Petra Blagojevića, zabilježeno je da je tijelo bilo očuvano u potpunosti kao da je i dalje živ, a da je u njegovim ustima bilo malo svježe krvi.

Pored Blagojevića austrijski izvori pominju i Arnolda Paolea, vojnika koji je ratovao u Grčkoj, odakle je i donio zarazu. On je, navodno, ubio vampira ali se poslije toga osjećao loše i ubrzo je umro u selu Medveđi kod Trstenika, poslije čega su krenuli napadi vampira u ovom kraju.

Njegovo tijelo je kasnije ekshumirano u prisustvu austrijskih vlasti i probodeno kocem, ali ni poslije toga napadi nisu sasvim prestali. Ovo je pokrenulo početak tzv. “vampirske groznice” koja je zahvatila cijelu Evropu, a pošto je prvi slučaj zabilježen u Srbiji, domaća riječ vampir postala je univerzalno prihvaćena u drugim jezicima.

Najpoznatiji vampir je, svakako, Sava Savanović, lik iz pripovijetke „Posle devedeset godina“, Milovana Glišića.

Razlog je prilično jednostavan, roman pisca Brama Stokera “Drakula”, koji je kroz fantaziju opisao vlaškog vođu Vlada Cepeša se brzo probio u pop kulturu Zapada, a kasnije i cijelog svijeta, a srpski vampir nije bio opisan na epski ili romantičan način, pa je samim tim u inostranstvu pao u zaborav.

Zahvaljujući ovakvom prikazivanju vampira kroz literaturu, filmove i slike ova balkanska riječ kao i mitsko biće prešli su iz, pojma koji izaziva strah i paniku u popularan i rado viđen trend. (Naj portal)