Pratite nas

Sudbine

Fadila Čostović o prvom odlasku kod frizera, posjeti piceriji: KAD JOJ JE REKAO „JA ĆU PICU“, VELIM VIDI GA NA MOJE OČI JOJ TRAŽI ONU STVAR (Video)

Published

on

U prilogu Tatabrada TV 63. godišnja Fadila Čostović iz okoline Tešnja je otvorila dušu, evocirala uspomene o svom, kako kaže, lijepom životu, ašiklucima, udaji, ondašnjim djevojkama i momcima.

Ona upoređuje današnja i bivša vremena. Neka je, kaže, došla demokratija da čovjek može kazati što mu je na srcu i na duši.Ali, nije dobro što je donijela i dosta poganluka, ženama je dato previše slobode, raskalašene su…. Ovo su samo neki od njenih životnih „bisera“.

On dijete, a ja cura na udaju
Imala sam 19 godina i ašikovala sa jednom momkom, kojeg nije volio moj otac. Kažu, jednog dana da ima takmičenje pjevača u Medakovu, pa se svi mi zaputili. Igram u kolu, neki momak, bogme dijete, Zahid mu ime, hoće da igra kod mene. Dozvolim mu. On treći razred srednje škole, a ja cura na udaju.

U početku ga odbijala, ali on mi počeo slati razglednice, pisao mi i iz tadašnje JNA. a 15 mjeseci je služio u Beogradu. Kad je došao iz vojske, on odmah hoće da me ženi.

Donese mi zaruku. A matera mi viče: „Rospijo, nemoj da bi se s njim poljubila“

Nismo se poljubili; on je stavio prsten na stepenice, a ja ga uzela i stavila na ruku

On hoće da budem kao Dragana, a ja ista Jašar

Fadila je, kaže, čitavog života sama sebi sređivala kosu. Ali, jednog dana svekrva navalila da je Zahid odvede kod frizera. Ona mi ćžena navalila haubu na glavu, dva sata sjedim, sva otrnula. Kad je završila, kaže, „Evo vidi kako sad izgleda“:

„Gledam, nikakva mi frizura. Ali, šta ću, šuti i trpi. Ne bih se sa 63 mijenjala za onu frizuru od 23 godine… Hoće da budem ko Dragana Mirković, a ja ista Jašar Ahmedovski. Da sam zapjevala, svi bi se okupili… E Fadila, luda glavo – kazuje Fadila.

A kad joj je zatražio picu….
Otišli mi u Doboj na pijacu, poredane trgovine jedna do druge, a na jednoj piše „pizza“. Ja pročitam na nešto me podsjeti, ali ne smijem nikome pričati. Ma ni Zahida. Kontam da je to javna kuća, pa se ušutim.

I odemo kod one frizerke. Kad su mi sredili frizuru, kaže meni Zahid da idemo nešto pojesti. I odvedeme u onu radnju sa bezobraznim imenom. Ja kontam sad ćemo mui tamo jesti, pa otići leći. Valjda tu imaju sobe za one stvari.

Dođe konobarica, moj Zahid joj naruči picu, pita mene šta ću ja, a mene znoj obljeva. Vrisnuh:

„Šta si ti to zaisko od nje“

On me gleda i ponavlja „picu“.

Ja kontam on njoj zatražio, hoće da ide sa njom. A kud će samnom…. Ušutila se, a gotovo sam eksplodirala

Dolazi konobarica, nosi na tanjiru, spusti ono šareno na sto. Ja gledam, pa ga pitam „šta je to“, a on meni kaže pica. Kaže, ovo sam najviše volio u vojsci jesti.

Gledam ja i onda skontah da je to jelo, da nećemo ići da spavamo i uživamo. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending