Pratite nas

Sudbine

Život zaista piše romane: PRIČA O OCU KOJI JE DARUJUĆI BUBREG SINU FARISU SAZNAO DA IMA KARCINOM

Published

on

Da život piše romane i ponekad slaže nevjerovatne scenarije za film pokazuje i priča Farisa i Fahira Sake, sina i oca iz sela Dugandžić kod Olova. Farisova borba sa opakom bolešću bubrega trajala je pune 22 godine. Kaže kako je majka, kad je imao četiri godine, primijetila da nešto nije u redu i odvela ga kod ljekara.

„Od tada je počelo moje liječenje, moja borba za život, da bi 2008. biopsijom bubrega ustanovljena dijagnoza – Proliferativno Membranozni Glomerulonephritis. Zdravstveno stanje počelo se pogoršavati 2019, a u januaru 2021. ljekari su me uputili na hemodijalizu.

Preselio sam se u Sarajevo, gdje sam radio u Call centru jedne firme, kako bi lakše odlazio na hemodijalize na koje sam išao dvije godine i sedam mjeseci, tri puta sedmično po tri i po sata. Nikad nijednu nisam preskočio – prisjeća se Faris toka svoje bolesti.

Dok je dijaliza trajala Farisov otac Fahir (60) čvrsto je odlučio da svom sinu pomogne tako što će mu donirati bubreg, pa su u junu 2022. njih dvojica krenuli put Istanbula.

U međuvremenu, kako porodica Saka nije mogla finansirati odlazak i liječenje u Turskoj, jer je Farisov otac stolar, a majka Ševala domaćica, u BiH i inostranstvu pokrenut je apel za pomoć i ubrzo od dobrih ljudi prikupljan je novac za transplantaciju piše Faktor.

No sreća oca i sina kratko je trajala. Pretrage u bolnici u Istanbulu, kojima se donori uobičajno podvrgavaju prije transplantacije, pokazale su da Fahir ima karcinom na lijevom plućnom krilu.

Zaključak turskih ljekara bio je da se transplantacija ne može uraditi dok se ne sanira Fahirov zdravstveni problem.

„Tada prikupljena sredstva, oko 60.000 KM, potrošena su na operaciju oca, njegovo liječenje, dodatne pretrage, kemoterapiju. Imao je tri kemoterapije od jula do oktobra 2022, a poslije toga tri kontrole do juna 2023. kada su nam saopćili da je karcinom ugušen, da se nije povratio i da moj babo može donirati bubreg – govori Faris.

Ponovo je pokrenut apel za prikupljanje novca za Farisovu transplantaciju, pa je od juna do septembra ove godine prikupljeno 50.000 KM.

„Nakon što je novac prikupljen, otac i ja mogli smo ponovo u Istanbul. Opet smo uradili sve potrebne pretrage i ovog puta se pokazalo da otac može biti donor. Transplantacija je uspješno urađena 10. oktobra. To je datum mog drugog rođendana, jer sada mogu da maštam o životu, budućnosti, putovanjima, porodici koju želim imati. I otac je hvala Bogu dobro. Rane nas malo bole, ali to je normalno, proći će – govori nam Faris koji se još uvijek nalazi u Turskoj.

Kaže kako je iz bolnice otpušten 16. oktobra, a da je danas došao na drugu kontrolu.

„ Ljekari trenutno prilagođavaju terapiju mom organizmu da ne bi prevelika doza lijekova narušila ostale organe. Šta da vam kažem, presretan sam, a i moj babo… Brojim svaku preskočenu dijalizu jer bubreg radi uredno, a nalazi su se poboljšali za 90 posto.

Još je sve svježe, pa se teško krećem, otac bi mogao kući, on je bolje od mene, ali neće da me ostavi. Čekam kada će mi ljekari zakazati treću kontrolu, ako bude za mjesec, želim ići u Bosnu, poželio sam majku, a i otac ća sa mnom – kaže na kraju Faris Saka iz Olova. (Naj portal)

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending