Vidoviti ljudi
Mensur G. je ograisao na groblju: DA NIJE BILO VIDOVITE RABIJE JA BIH ZAVRŠIO U LUDNICI
Molio sam Boga da dan što duže traje. Jer, s prvim mrakom kretale su moje nevolje, Zlo, sam đavo me obuzeo kada bi sunce zašlo. Više nisam znao kako da se ponašam, niti šta da radim.
Zapravo, nisam znao ni ko sam. Moje tijelo je postajalo nečiji sluga. Nisam vladao sobom. A sve je to počelo zbog obične ludorije.
Sjedio sam jedno veče sa prijateljima i pristao na njihove prozivke. Govorili su kako ne smijem provesti sat vremena na groblju, poslije ponoći. Želio sam ispasti mangup. Opkladili smo se da smijem. Čak sam sebi ponio i piće da imam čime vrijeme prekratiti.
Ponoć je polako otkucavala kada sam krenuo prema groblju. I prijatelji su krenuli samnom. Kraće vrijeme su ostali, a potom su otišli kako bi ispitali moju hrabrost. Otišli su do auta koje je bilo u blizini i čekali su me tu.
Taj sat mi se baš nekako odužio. Hodao sam malo oko mezara, tiho pjevušio… Znao sam da je grijeh to što radim, ali eto, htio sam dokazati nešto, a ni sam sada ne znam šta. Poslije četrdesetak minuta počela me hvatati neka hladnoća. Trnci u mi prolazili tijelom.
Poslije smijeha uslijedilo je zmijsko siktanje. Da me je bogdom tada izdala hrabrost, pa da sam pobjegao. Ali, nisam. Pomislio sam kako se to moji prijatelji šale.
Čekali su me. Kada su me vidjeli počeli su da se smiju. Tada sam sto posto bio uvjeren da su oni bili na groblju i zezali me tako da im o tome ništa nisam ni govorio. Insistirao sam samo na teško zarađenom kešu… Problemi će nastupiti tek poslije.
Prošlo je bilo tačno mjesec dana od moje ludorije kada me usred noći probudio isti onaj smijeh koji sam čuo to veče na groblju. Prenuo sam se i gotovo bez daha osluškivao. Potom su se začuli i koraci po kući.
Onako bunovan, malo sam se prepao ali sam pomislio da su to sigurno otac ili brat nešto ustali. Izašao sam iz sobe. Nije bilo nikoga a koraci su se i dalje čuli. Isto kao i smijeh, opet sam osjetio kako mi tijelom prolaze trnci i kao da odnekle puše hladan vjetar.
Zdravim razumom sebe sam tješio kako umišljam i ponašam se kao dijete. Vjerovatno mi se pričinjava zbog svih događaja s grobljas. Međutim, panika i strah su me obuzeli kada mi se to počelo događati iz noći u noć. Bivalo je sve gore i gore. Tihi smijeh su smijenili glasni zvukovi, kao nekakva nerazumljiva galama.
Kako je vrijeme prolazilo, postajalo je sve teže i nesnošljivije. Ponekad bih čuo kao da neko kopa zemlju, lomi grane a zatim plač koji je bio zastrašujući.
Kupio sam sebi tablete za spavanje. Uzimao sam ih po četiri – pet ali nije ništa pomagalo. Ponekad bih imao osjećaj kako me neko uhvati za ruku ili rame, a nekada kao da sam okovan ledom. Toliko bi me uhvatila groznica i bilo mi je hladno.
Gubio sam razum i govorio sebi da sam učinio grijeh na groblju i da sada moram ispaštati. Proklinjao sam tu noć i glupu opkladu, jer sam znao da sve ovo ima veze sa tim.
Odlučio sam potražiti pomoć od duhovnih iscjelitelja, parapsihologa, vidovnjaka…; bilo koga ko bi mi mogao pomoći.
Obilazeći tako razna mjesta i ljude, koji su samo produžavali moju agoniju, sudbinski sam stupio u kontakt sa Vidovitom Rabijom. Ona me je sledila riječima:
„Sine, ti si upao u šejtansko (đavolje) kolo, Ograisao si u gluho doba noći. Ali, uz Božiju pomoć oslobodićemo te tvojih muka“ – govorila je Rabija.
A onda su krenuli duhovni tretmani, dobio sam učenu odu, hamajlije. Morao sam otići i na groblje da se pomolim na svoj način za duše pokojnika, koje sam uznemiravao.
Nije bilo lako ni prolaziti kroz te tretmane. Bila je to velika borba, naročito na početku, kada bi Rabija započinjala tretmane. Mene je obljevao znoj, hvatala me drhtavica, gubio sam svijest…. Ali, vremenom sve sam se bolje osjećao.
Sada kada je sve iza mene, uz pomoć Vidovite Rabije, poštujem i cijenim sveta mjesta i groblčja. Pogled mi je sada drugačiji. Sa poštovanjem sve to posmatram.
Iako nema tih riječi kojima bih se mogao odužiti Rabiji, ipak ću pokušati na ovaj način svojom pričom i iskustvom. Jer da nije bilo Rabije, ko zna kako bih okončao zvog svog „junaštva“. Vjerovatno u ludnici.
Vidovita Rabija uklanja sve vrste crne magije, uroke, prokletstvo, uspješno spaja rastavljene i vraća izgubljene ljubavi, ima posebne ritruale za ljubavno vezivanje, otkriva da li vam je suđna određena osoba, uklanja negativnu energiju iz porodičnog doma, firmi, prevoznih sredstava.
Njen kontakt telefon (viber) je 00387/61 486 302. Posjetite njenu FB stranicu: https://www.facebook.com/vidovitarabija/ (Naj portal/MARKETING)
Parapsihologija
Mirsada M. iz Zenice tvrdi da je imala sreću pa je poslušala Vidovitu Rabiju: KOJA MAJKA MOŽE BITI PROTIV SREĆE SVOGA SINA
Danas kada pogledam unazad, čini mi se da je vrijeme od prije godinu dana samo ružan san. Imam utisak da su događaji koji su se zbili samo plod nečije loše mašte. Nerado sebi priznajem da se sve zbilo i da sam, ustvari, bila mnogo povrijeđena.
Kao mlada ostala sam bez supruga, tako da sam čitav svoj život posvetila sinu jedincu, boreći se za njegovu bolju sudbinu i nadajući se da neće morati poput mene kroz život prolaziti sam. U vrijeme kada sam trebala doživljavati najljepše stvari u životu, meni se počelo događati upravo suprotno.
Živa rana
Vjenčanje moga sina nije mi donijelo sreću o kakvoj sam sanjala; donijelo mi je samo patnju i bol. Želeći obezbijditi svome sinu i njegovoj supruzi što bolji život, upravo u vrijeme kada su se vjenčali, u moj život ušao je jedan stariji gospodin, kojem je bila potrebna saputnica. Odlučila sam se na brak, mada nevoljko.
Vjerovala sam da će moja udaja biti na neki način olakšanje mome sinu. Oslobodila sam im stan, nadajući se da će im to pružiti dovoljno prostora za nastavak normalnog života. Međutim, ništa nije onako kako si čini. Umjesto da krenem naprijed, ja sam propadala još dublje u ponor. Suprug se promijenio, počeo je i fizički da me zlostavlja, a sin je počeo da se odvaja od mene. Čak smo prestali potpuno komunicirati.
Jedino sam kontktirala sa snahom. Ona je bila divna i pažljiva. Jako sam je voljela i slijepo sam joj vjerovala. Uz to bila je uz mene u vrijeme mojih prihičkih kriza, pa i ostalih zdravstvenih tegoba. A moje sam tegobe pripisivala sinovljevoj hladnoći prema meni. Ubijalo me je to, peklo. Bila je to živa rana u mojoj duši.
Za moje tegobe ljekari su okrivljivali stres i godine. Kljukali su me tabletama za smirenje, savjetima, dugim beskorisnim razgovorima i pretragama. A ja sam propadala i duhovno i fizički.
U očaju sam pokucala i na vrata vidovite Rabije. Zapravo kontaktirala sam je telefonom, a onda smo se dogovorile za direktne kontakte, jer Rabija mi je kazala nešto, što sam mogla najmanje očekivati. Bio je to istinski šok i sreća je da sam poslušala Rabiju.
„Vama je tegobe donijela supruga Vašeg sina. Sihiri su njeno djelo – kazala joj je vidovita Rabija.
Zar ta divna osoba koja je uvijek prema meni bila pažljiva i nježna? Zar ona koja bezgranično voli moga sina?
„Nije ona to učinila zbog mržnje prema Vama nego iz straha da se Vi ne biste miješali u njihove bračne odnose – objasnila je Rabija.
U četiri oka
Nikada nisam ni u snu mogla pomisliti da je bilo koja osoba spremna ići tako daleko zbog ljubavi. Najmanje sam sumnjala u svoju snahu sa kojom sam imala bolji odnos nego sa sinom jedincem. Ipak, u svoj toj agoniji, nevjeici i šoku pristala sam na duhovne tretmane kod vidovite Rabije. Definitivno, bili su djelotvorni.
Nakon Rabijinih Kur'anskih molitvi, hamajlija zaštitnica i učene vode koju sam koristila za prskanje ulaza ispred stana (radila sam to krijući da me oni ne vide) počeli su se mijenjati prvo odnosi između mene i moga muža. Nestajali su hladnoća u kući, moja narvoza i njegova agresivnost kao da su se topili. Istina, duša je boljela i bila je prazna zbog posesivnosti moje snahe. Osjetila se i bolja atmosfera u kontaktima sa sinom, ali snaha je bila nekako rezervisana. Kao da je osjetila da nešto znam.
„Koja majka može biti protiv sreće svoga sina? – upitala sam je nakon što mi je priznala da je vidovita Rabija bila upravu.
Sve sam joj rekla svojim pitanjem i majčinskim pogledom i prema njoj. Ona je plakala, tvrdeći da nije željela ništa loše meni napraviti, nego je samo željela zaštitu za svoj brak. U tome je eto pretjerala.
Nije mi bilo lako oprostiti, ali nisam željela da stajem na put njihovoj sreći. Ipak, ona je žena koju je moj sin izabrao, danas nosi njegovo dijete i zaista ga beskrajno i ludo voli.
Sve nesporazume smo završile u „čatiri oka“, njeni grijesi ostaju naša tajna. Tim prije što su se odnosi između mene i moga sina počeli normalizirati, sve češće popijemo kafu, čujemo se telefonom, razmijenimo iskustva, pomilujem ga pogledom, a on mene božanstvenim osmjehom.
Vidovita Rabija uklanja sve vrste crne magije, uroke, prokletstvo, uspješno spaja rastavljene i vraća izgubljene ljubavi, ima posebne ritruale za ljubavno vezivanje, otkriva da li vam je suđna određena osoba, uklanja negativnu energiju iz porodičnog doma, firmi, prevoznih sredstava.
Njen kontakt telefon (viber) je 00387/61 486 302. Posjetite njenu FB stranicu: https://www.facebook.com/vidovitarabija/ (Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti1 mjesec
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti5 mjeseci
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON