Pratite nas

Zanimljivosti

Izuti se ili ne pred vratima kuće ili stana: DA LI JE TO SELJAKLUK ILI STVAR KULTURE I HIGIJENE

Published

on

Vječita rasprava oko toga da li se treba izuti ili ne kada odemo kod nekog u goste, otišla je korak dalje onda kada je studentkinja iz Zrenjanina objasnila bizarnu situaciju koja joj se desila više puta u Beogradu, a koja se odnosi na izuvanje ne samo cipela već i čarapa.

Neimenovana djevojka iz Zrenjanina objasnila je na Reditu čudne situacije koje su joj se nedavno desile kada je došla da studira u Beograd. Naime, već par puta se, navodno, srela sa osobama koje su od nje tražili da prilikom ulaska u stan izuje ne samo patike, već i same čarape. Kako nikada do sada nije imala susret sa tim, pitala je korisnike pomenute mreže da li je to normalno?

Od skoro sam u Beogradu i skoro u svaku kuću gdje odem obavezno je izuvanje, a onda odem sa drugaricom kod nekih likuša u neko selo u okolini i naravno izuvanje bukvalno ispred kuce. A kad smo ušle gore na sprat kod njih one sve na hodniku skinule čarape i naravno tražile i ja da se izujem. OK, sve dok večeras nisam otišla kod koleginice sa fakulteta, pitam prije ulaska u stan da li se izuva, kaže da se izuva i dok sam se izula dođe njena majka, upoznamo se, krenem da ulazim i ona mi kaže: ‘Kao izvini je l’ možeš samo i čarape tu da ostaviš’..

Mislim stvarno aman, dokle više. Ja sam iz Zrenjanina i kod nas to stvarno nije uobičajeno”, napisala je djevojka u svojoj objavi.

Da izuvanje čarapa nije nešto što je iko do sada čuo govore komentari korisnika Redita, koji su svoje čuđenje podjelili sa ovom djevojkom.

“Nikad nisam čuo da neko traži da se skinu i čarape, ahaha užas”, “Ja mislim da ne treba gosti da skidaju čarape jer su im možda/vjerovatno znojave noge”, “Hmm, za skidanje čarapa nisam čuo iskreno do sada, cijeli život u Beogradu. Izuvanje definitivno normalna stvar, ali u kući/stanu, ne ispred. A čarape, to mi je jako čudno i do sada nisam zaista vidio nigdje, a išao sam i po arapskim zemljama gdje je izuvanje mnogo strožije nego kod nas”, “Neko te zeza, čarape se ne skidaju ni u džamiji”, pisali su joj u komentarima.

Tada se i sama djevojka javila, te napisala:

“OK, da znam da ne pitam više, ispadam kao da sam neka seljanka ili da sam došla s druge planete. Čarape onda ne skidam osim ako ne napomenu pošto očigledno nije uobičajeno”, glasi njen komentar.

Ipak, bilo je onih kojima skidanje čarapa nije strano, doduše iz nekih drugih razloga.

“Bukvalno znaju ljudi da traže da odeš do WC-a da plakneš noge i daju ti njihove čarape ako je bleja, ali to su rijetki fantom momenti među prijateljima”, ” Eh da ti imaš majku kao ja ne bi ti bilo ništa čudno. Svaki dan veliko spremanje, izuvanje čarapa nakon svakog odlaženja kod bilo koga, šizofrena cjepanja kad se nešto prospe. A ponekad navlačim i kese za zamrzivač ako su mi noge toliko prljave da ne zaslužujem ni papuče za prljavu nogu do WC-a. Sada kao malo stariji već ne mora keva da mi govori da skidam čarape, to mi je već u krvi”, napisali su oni, te nasmijali mnoge.

Tradicija izuvanja pred vratima vuče porijeklo iz istočanjačkih zemalja, gdje je apsolutno nezamislivo ući u kuću sa cipalema na nogama. To se odnosi i na sopstvenu, ali i na tuđu kuću. Istočnjački narodi vjeruju da ako se gosti ne izuvaju pred vratima, za sobom ostavljaju negativnu energiju. Biti obuven u kući, u Japanu, znači nepoštovanje domaćina, a ovaj običaj se poštuje i u nekim skandinasvkim zemljama, u Turskoj, u Londonu, Berlinu, Rimu i mnogim drugim krajevima svijeta. Na Balkan je ovaj običaj došao iz Turske, gdje je potpuno uobičajeno da u kući hodate bosi, jer se na podovima sjedi, jede i pije.

Ipak, ako ste u Parizu, Londonu ili Rimu, bolje je da se ne izuvate pred vratima domaćina. Izuvanje obuće se smatra nedoličnim i uvijek imajte na umu da je tamo jako važno i kakvu obuču nosite, jer će je domaćini uvijek dobro odmjeriti. Zato ako namjeravate da nekoga posjetite u ovim gradovima, obujte svoje najbolje cipele i zaboravite na izuvanje.

Ako se posmatra sa strane higijene, izuvanje je neophodno, bez obzira o čijoj se kući radi – tuđoj ili svojoj. Domaćini najčešće imaju namjenske papuče za goste pa ih obujte ako vam je potrebno nešto na nogama, ali kao što ne prljate svoju kuću, ne bi trebalo da prljate ni tuđu.

Jedno američko istraživanje je pokazalo da nošenjem cipela u svoj dom unosite mnogo više prljavštine i bakterija opasnih za zdravlje nego što to mislite. Studija Univerziteta u Arizoni je pronašla čak 421.000 raznih bakterija na cipelama. Koliformna bakterija koja služi kao indikator nivoa čistoće hrane i vode (prisutna je u izmetu) pronađena je na đonu 96 procenata cipela.

Bakterija “Escherichia coli” je pronađena na 27 odsto cipela zajedno sa još sedam vrsta bakterija, uključujući “Klebsiellu pneumoniaeu” koja može izazvati infekciju mokraćovoda i “Serratiu ficariu” koja može izazvati infekcije disajnih puteva.

Kada je riječ o prenošenju bakterija sa cipela na podove u toplom domu, istraživanje je pokazalo da hodanjem u cipelama možete da prenesete od 90 do 99 procenata bakterija. Studija Univerziteta u Hjustonu je došla do zaključka da se na 39 odsto cipela nalazi bakterija “Clostridium difficile”, otporna na brojne antibiotike, a može izazvati razne probleme sa zdravljem uključujući dijareju.

Stručnjaci za bonton tvrde da je pravo svakog domaćina odlučiti kako će se gosti ponašati prema njegovom podu ili tepihu. (Naj portal)

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending