Pratite nas

Parapsihologija

Zastrašujuća memorijalna mjesta: VJEŠTIČJE SJENE I DALJE LEBDE NAD EVROPOM

Published

on

I protestantske i katoličke zemlje su s velikim žarom sudile “vješticama”. Njemačka je imala najveći broj pogubljenja, možda zbog popularnosti knjige Malleus Maleficarum dvojice njemačkih naučnika.  

Vještice, ili one optužene da su vještice, bile su glavni neprijatelj u ogromnim dijelovima Evrope između 1500. i 1700. Posljednja zabilježena žena optužena da je vještica, Anna Goldi, ubijena je 1782. Njen navodni zločin je bilo ubistvo djeteta, jer je vrlo vjerovatno da je njeno dijete umrlo prirodnim putem.

Ona je bila kućna sluškinja i bila je romantično povezana sa svojim poslodavcem—koji ju je kasnije optužio za vještičarenje kako bi zgodno prikrio incident. Čarobnjaštvo je bila opšta optužba za svakoga ko izaziva nelagodu u duboko religioznom, i često neobrazovanom društvu. Bilo da ste radili s ljekovitim biljem, ostali nevjenčani, odbili  udvaranje moćnog čovjeka ili vam je beba umrla – života vam je bio u opasnosti.

Sada ćemo pogledati pet mesta gdje možete ponovo da posjetite ovu jezivu istoriju širom Evrope, odajući počast nesretnim ljudima optuženim za vještičarenje tokom posebno mračnog perioda.

Castlehill u Edinburgu, Škotska

Agnes Sampson je bila cijenjena babica i iscjeliteljica u svojoj zajednici u kasnim 1500-im. Kralj Džejms VI od Škotske (kasnije engleski kralj Džejms I), tadašnji vladar, vodio je brutalni krstaški rat protiv žena, etiketirajući mnoge kao vještice. Njegov strah i opsesija pokrenuli su se kada su njegov brod opustošile oluje tokom putovanja da se oženi svojom novom kraljicom. Postao je potpuno uvjeren da je to djelo vještica i mračnih duhova. Mnoge žene su optužene da su organizovale ovu oluju natprirodnim sredstvima, a Agnes je bila jedna od njih.

Tokom brutalnog mučenja, Agnes je priznala optužbe protiv nje. Zatim je spaljena na lomači u Castlehillu. Danas možete vidjeti spomenik njoj i mnogim drugim ubijenim ženama u Vještičjoj fontani u Edinburgu.

Wuzberg, Njemačka

Würzburg je nezvanično dom najbrutalnijeg lova na vještice u Evropi. Ovaj grad u Bavarskoj mjesto je stotina pogubljenja. Godine 1626., berba grožđa te godine bila je uništena neočekivanim mrazom. Naravno, ovih dana biste jednostavno zamjerili nepredvidivim vremenskim obrascima klimatskih promjena, ali tada su to morale biti vještice!

Kroz niz suđenja koje je vodio na brzinu formirani Komitet vještica, stotine muškaraca, žena i djece su ubijeni. Zbog nemilosrdnih tehnika mučenja, mnoge žrtve su neselektivno izgovarale imena drugih “vještica”, zbog čega su se optužbe proširile poput požara. Danas je Würzberg šarmantan grad sa malo dokaza o tako prokletoj prošlosti. Morate zagrebati ispod površine da biste pronašli bilo kakve naznake za ovo doba istorije jer ne postoje nikakvi očigledni spomenici ili ploče.

 Colchester, Engleska

Poznata i zastrašujuća ličnost iz perioda suđenja vješticama u Engleskoj bio je Matthew Hopkins, nazvan General Witchfinder. Bio je lično odgovoran za oko 300 suđenja i 100 pogubljenja – obično tražeći lako demonizirane mete kao što su ljudi iz nižih društvenih klasa. Bio je finansijski nagrađen za svoje napore koji su, nesumnjivo, podstakli njegov krstaški rat.

General Hopkins je mučio mnoge svoje žrtve u zamku Colchester. Ovaj dobro očuvani normanski dvorac stoji i danas, a nedavno su otkrili ploču u znak sjećanja na brojne žrtve. Posjetioci mogu obići zamak i njegove vlažne tamnice kako bi vidjeli ćelije bez prozora u kojima su ove jadne duše držane i mučene.

Pramnik, Poljska

Dok Poljska nije bila jedna od zemalja s najvećom stopom suđenja i pogubljenja vještica, imala je mnogo incidenata u kojima su ljudi bili optuženi i ubijani. Iako je to bila jedna od prvih zemalja koja je zabranila progon ljudi zbog „čarolije“, mnoge oblasti su otvoreno ignorisale ovaj zakon. U blizini Krakova u Poljskoj naći ćete malo selo Pramnik. Ovdje stoji dobro očuvana srednjovjekovna vodenica u kojoj se dogodila zastrašujuća priča.

Zofia Konstancja i Agnieszka Michalowska bile su dvije vrlo nesretne seljanke koje su optužene da su koristile vještičarenje kako bi oštetile poljoprivredno zemljište koje je činilo dio mlina. Nekoliko monaha je također prijavilo da su im žene naudile, iako su zapisi iz tog vremena rijetki.

Suđenje vješticama Kasina Wielka za optužene dogodilo se u septembru 1634. Mlin Pramnik još uvijek stoji u Prądnik Czerwonyju u Krakovu u ulici Dominikana. Možete osjetiti mračnu historiju ako posjetite ovaj mlin, zgrada odaje jeziv osjećaj dok se uzdiže visoko iznad vas.

  Pendle, Engleska

Lankašir u Engleskoj dom je nekih od najozloglašenijih suđenja vješticama u Velikoj Britaniji. Predrasude su u to vrijeme smatrale da su ljudi ovog sjevernog regiona divlji i neukroćeni, što je možda dalo dodatno gorivo progoniteljima kada su osudili njegov narod na smrt.

Od 10 optuženih žena, sedam je bilo iz dvije lokalne porodice na čijem su čelu bili matrijarsi. Takođe poznati iscjelitelji bilja, imali su posao prodaje lijekova i tinktura. Zloglasno suđenje počelo je u avgustu 1612. godine, a nijednom od optuženih nije bilo dozvoljeno da odbrana ili bilo koji svjedok govori u njihovo ime. Turisti će pronaći mnoštvo poklona ovim optuženim ženama, zajedno sa statuama i muzej koji uranja duboko u dobro zabilježenu historiju suđenja vješticama na tom području.

(Najportal)

Parapsihologija

Misterije i legende o ukletim mjestima u Bosni i Hercegovini: “Neka probaju da prenoće jednu noć…”

Published

on

Foto: PrtScr / Radiosarajevo.ba / Prisap, Vijećnica i Todorovo

Misterije i legende o ukletim mjestima u Bosni i Hercegovini: “Neka probaju da prenoće jednu noć…”

Ljude već stoljećima zanimaju, zabavljaju i straše priče o ukletim kućama, legende o duhovima…

Potrage za duhovima

Biznis ‘potrage za duhovima’, bez obzira što ga nauka i skeptici bez prestanka opovrgavaju, postao je jako unosan, a emisije o lovcima na paranormalno među najgledanijim su. Ed i Lorraine Waren bili su najpoznatiji lovci na paranormalno, sve do Edove smrti, a njihove ‘istrage’ o Amityvilleu, lutki Annabelle, te Connecticutu – priče su koje i danas straše mnoge.

Među danas najpoznatijim ‘lovci’ su Zack Bagans, Aaron Goodwin i Nick Groff koji imaju i emisiju Ghost Adventures (bez Groffa od 2015.), koja se emituje već više od decenije. Da ne spominjemo YouTube kanale, poput Nuke's Top 5, koji gledaju milioni ljudi.

Ni BiH nije imuna na ovakve priče, štaviše. Priče o vilama, prikazama, duhovima, drekavcima…sastavni su dio ovdašnjih legendi. Svako naseljeno mjesto ima svoje priče o jezivim kućama, ukletim haustorima (ul. Envera Šehovića u Sarajevu), jezivim tvornicama (Tuzla) i sl.

Vijećnica

Najpoznatije ukleto mjesto u BiH je – sarajevska Vijećnica. Ovu urbanu legendu prate navodne priče o ubistvima i samoubistvima. Bizarne nesreće, koje datiraju još od 1895, kada je konopac kojim se dizala kanta s malterom pukao, i kanta je u padu ubila jednog radnika.

Sljedeće žrtve su bile austrougarski prijestolonasljednik Franc Ferdinand i njegova žena Sofija, koji su ubijeni u blizini. U njoj se objesio direktor Narodne biblioteke BiH Vojo Kreco, nedugo zatim i Ksenija Karić. Polovicom sedamdesetih, službenik Branko Čulić je krenuo kući, ali je nezgodno stao na stepenicu, okliznuo se i udario potiljkom od stepenište Vijećnice. Kasnije se pričalo da je umro od srčanog udara.

Direktor Luka Đaković je umro prvog dana nakon što je prestao raditi u Vijećnici, dok je direktor Dževad Dautović poginuo u saobraćajnoj nesreći na putu od posla do kuće. Portir Ilijaz P. je 1983, za vrijeme noćne smjene, ispucao devet metaka u svog najboljeg prijatelja Fatmira. Motive ubistva policija nikada nije rasvijetlila.

Pojedini tvrde kako se navečer u Vijećnici čuju jauci, galama i krikovi, te da se iznad postavljenih eksponata pojavljuju sjene, koje nestaju u mraku iza stubova u središnjoj auli.

Ipak, vrijedi istaći da se u pisanim izvorima o prošlosti Sarajeva, Vijećnica, kao ni drugi objekti, ne spominje kao mjesto obilježeno nekim prokletstvom. U knjizi Sarajevo od svog postanka do danas, koju je 1894. godine u Požarevcu objavio srbijanski kvaziistoričar Mita Živković, spominje se tek prokletstvo bačeno na Sabornu pravoslavnu crkvu. Međutim, usmena predanja i legende o Vijećnici postoje i izuzetno su živa.

Jedno od objašnjenja veže se za predaju žrtve. Kada su građeni temelji Vijećnice, kako kažu ljudi skloni sujevjerju, nije puštena krv (obično se zakolje ovan).

Todorovo

Stari grad Todorovo, na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, moglo bi da postane inspiracija za film, zbog “kuće zlih duhova”, pored koje mještani ne žele ni proći. Todorovčani vjeruju da je kuća ukleta zbog mračne prošlosti…

Mještani Todorova, kraj Velike Kladuše, tvrde da se noću iz “uklete kuće” čuju zastrašujući krici i stravični jauci. U njenoj blizini, navodno, kvare se tehnički uređaji, telefoni i slično. Mnoga vrata i prozori kuće su zatvoreni daskama. Legenda kaže da je na tom mjestu bilo groblje. Krajem 19. vijeka muslimanski imami planirali su da sagrade školu. Hodže su raširili šatore, proveli na tom mjestu nekoliko noći, a onda su iznenada u tišini i vidno uznemireni zauvijek otišli iz Todorova.

Prva kuća na “ukletim temeljima” sagrađena je početkom prošlog vijeka, govorio je najstariji meštanin, 81-godišnji Kadir Ibričić. Srušena je u Prvom svetskom ratu, da bi krajem Drugog svjetskog rata gorila do temelja. “Tokom Drugog svjetskog rata imanje je kupio Husein Bašić i na istom mjestu podigao novu kuću. Ni ona nije bila dugog vijeka i do temelja je izgorila”, govori Kadir Ibričić.

Nakon što je opet sagrađena i namještena, tokom rata u BiH vojnici su zauzeli to područje i iz kuće odnijeli nameštaj i porazbijali stakla. Dugo se niko tu nije uselio, niti je tu prenoćio zbog priča o prokletstvu tog mjesta.

Livno

Na petnaestom kilometru od Livna prema Bihaću, sa desne strane magistralnog puta na lokalitetu sela Prisap, nalazi se kuća na osami koju je narod nazvao kućom strave i užasa. Zbog priče kako se iz ovog napuštenog objekta čuju jezivi krici, lupnjava i dječiji plač, livanjsko selo Prisap je godinama na meti medija i znatiželjnika. Dok “nevjerne tome” smatraju kako je ljudska mašta isprela cijelu priču oko “prnjavorke”, kako još nazivaju ovu kuću, svedoci lakonski uzvraćaju: “Neka zanoće jednu noć i sve će se samo kazati!”

U Beču živi i radi hodža Aga rodom iz Podrinja: SMATRA SE NAJJAČIM BORCEM PROTIV MAGIJE I DŽINA

Među prvima koji su uvjerili u sablasne pojave bile su izbjeglice koje su u minulom ratu našle u kući privremeno utočište, a kasnije i njeni privremeni (pod)stanari, koji nisu vjerovali“došljacima”. Prema kazivanju “osvjedočenih” u gluho doba noći s tavana su dopirali jezivi krici, a iz zidova je ozvanjao dječiji plač. Do jutra, nije prestajalo lupanje na vratima i prozorima. Lupkanje se čulo i ispod poda i sa plafona.

Strah je brzo iseljavao i slučajne prolaznike i lutalice koji bi potražili konak. Mještani sela Prisap vele kako se u kući niko nije dugo zadržavao, “bižalo se od nje ko đavo od križa, a ko će mu ga znati zašto”. Pod krovom ove misteriozne kuće nije se dugo zadržao ni njen vlasnik Marko Marčenko iz Prnjavora, koji danas živi u Njemačkoj. Znano je da je kući prodavao, ali čim bi kupci doznali za priču, odustajali su.

Dok priče o “ukletoj kući” iz Prisapa kolaju “svitom”, poprimajući neke dodatne motive, mještani ovog malog livanjskog sela ukazuju na narodnu predaju koja kazuje kako je na mjestu “prnjavorske kuće” bilo staro groblje.

Kuća strave

Bilo kako bilo, ovo mjesto je godinama mamac za znatiželjnike, ali i novinare, među kojima je jedan ustvrdio kako mu je “zakazao” fotoaparat. “U ispravnom fotoaparatu sam imao nove baterije, ali jednostavno nisam mogao snimiti niti jedan detalj vezan za kuću strave”, zabilježio je u svojoj reportaži. Mještani smatraju kako u “lovu” na misterije možda jedino ima štete vlasnik “kuće strave”, dok se ovakvim pričama selo zabavlja.

Iako mještani opovrgavaju istinitost priče kako je “ukleta kuća” krivac za smrt dva vojnika u minulom ratu, koje je nakon nekoliko prespavanih noći u “prnjavorskoj kući” zadesila nesreća, priča se kako je jedan vojnik izvršio samoubistvo, a drugog je ugrizla zmija, zbog čeka je preminuo.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending