Od svoje šeste godine drugujem sa muzičkim instrumentima, kaže virtouz na klavijaturama Sabahudin Bajrami Budo. Za sebe mogu reći da sam jedan od najboljih muzičara a to što sam ostao u sjeni drugih nije do njih već do mene. Mislio sam da je dovoljno kvalitetno raditi svoj posao, a da će slava i uspjeh sami po sebi doći. No, danas vidim da to nije tako.

Malo je onih sa kojima nisam sarađivao bilo kao njihova muzička pratnja ili neko ko je radom u studiju doprinosio kvaliteti njihovih projekata. Mira Škorić, Sinan Sakić, Enes Begović, Nihad Fetić Hakala, Kemal Malovčić, Amela Zuković… i brojni drugi bili su dio ekipe sa kojom sam radio. Jedini sam Bosanac koji je uživo pratio Šabana Šaulića. Malo je ko imao petlju zajedno sa njim izaći na binu.

Volio bih da se danas okupi dosta mladih ali i onih koji su duže prisutni na estradi pa da opet počnemo „špartati“ našom zemljom i širom regijom realizujući projekte slične onom nekadašnjem „Novi talas na sav glas“.Takvih manifestacija danas nedostaje. Manifestacija koje će izaći iz lokalnog okvira i gdje će publika pozdravljati dobru pjesmu i dobre izvođače bez obzira iz kojeg kraja dolazili i ma koje nacionalnosti bili.

Muzičari, kompozitori i drugi autori obično ostaju u sjeni pjevača koji izvode njihova djela?

„To je usud našeg posla. Pjevači su, naprosto, postali škrtice i neće da plaćaju dobre muzičare. Vodaju sa sobom neku djecu i priučene anonimuse koji na sceni iza njihovih leđa puštaju fajlove u MP3 formatu ili gotove pjesme. Ma uopšte ne sviraju. Glume da to čine.
Bitnije im je da oni budu u centru pažnje nego li da svojim fanovima priušte kvalitetnu svirku. Što manje plate muzičarima to njima više novca ostaje. Posao muzičara koji prati neku estradnu zvijezdu bar za sedamdeset odsto je teži od posla pjevača. Da bi svoj posao odradio kvalitetno iza njega su sati i sati rada, vježbanja. Na žalost, kod raspodjele honorara i slave, situacija je obratna. Sve je na strani onih koji su za mikrofonom. I slava i novac.

Voliš li više živu svirku ili studijski rad?

„I jedno i drugo imaju svoje čari. Živu svirku više volim. Svaki kvalitetni muzičar voli binu i publiku pred sobom. Ako dobro sviraš odmah vidiš reakcije publike, i znaš da li si dobro ili nisi odradio posao kojim se baviš, kaže Sabahudin Bajrami Budo. (Naj portal/E. Muračević)