Boje igraju veliku ulogu kada je riječ o našem raspoloženju. Psiholozi su više puta podsjećali na to, ali i dizajneri enterijera. Jednostavno, isto kao i za čovjeka, tako i za boje važi: “Kako zračiš, tako privlačiš!”
Utječe na raspoloženje i energiju
Anjel Obrajant, stručnjak za boje, izjavila je u jednom intervjuu da boja naše odjeće u velikoj mjeri utječe na raspoloženje i energiju. Posebno se osvrnula na boju donjeg veša. Njeno objašnjenje je vrlo jednostavno – svaka boja “odiše” na različite načine i odražava se druge ljude oko nas.
Tajna se krije u filozofiji hinduizma i jogi. Naime, u predjelu genitalija, u donjem dijelu trbuha, tamo gdje dolazi donji veš, nalazi se korijenska čakra. Prema hinduizmu, prva i glavna čakra povezuje tijelo i dušu sa zemljom i obično se smatra energetskim uporištem. Upravo su čakre usko povezane sa bojama. Zato, prema riječima Obrajant, na raspoloženje možemo da utječemo bojom donjeg veša.
– Svejedno je da li se donje rublje vidi ili ne, energija boje prolazi kroz kožu i širi se tijelom u mozak. Koju boju bi trebala da odaberete, zavisi o tome što želite da kontrolišete – dodaje ona.
Crvena je najbolji izbor
Prema stručnjakinji, crvena je najbolji izbor ako želite da unesete više energije u svoj intimni život. Boja je privlačna i odiše povezanošću. Za one koji pate od nedostatka sna ili su inače pod stresom, Obrajant savjetuje svijetloplavu ili blijedo ružičastu, jer one djeluju smirujuće.
– Akvamarin plava (plava s primjesama zelene), dobra je, naprimjer, kada morate da se koncentrišete. Moram da razočaram one koji biraju crni donji veš. Crno, bijelo i sivo vrlo su loše opcije, jer ne vibriraju i blokiraju protok energije. Smeđa boja također smanjuje energiju – objasnila je ova stručnjakinja na kraju, piše Mondo.me
Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.
Osmijeh od uha do uha
Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.
Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.
– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.
Njihovo dijete
Kako su te prihvatili stariji taksisti?
– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.
Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.
– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.
Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.
– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.
Student Informatike
Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?
– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.
Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:
– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.
Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?
– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.
Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.
Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.
