Pratite nas

Sudbine

Luka studira i živi na selu, a na mrežama testira buduću ženu: DOK DRUGI KAČE SELFIJE, ON KRAVE I OVCE

Published

on

„Moj radni dan počinje oko pet, pola šest pa i šest. Ja promovišem život na selu, ali sam malo neobičan u društvu zato što hoću sve – hoću da budem i student, i poljoprivrednik i čovjek na selu i sve hoću da postignem”, kaže Luka Crepuljarević, mladi Zlatiborac koji je osvojio Balkan.

Luka ima 20 godina i živi na Zlatiboru, ima krave, ovce, svinje, ali i studira. Odlučio je da ostane u selu Semegnjevo gdje je kao dječak dolazio iz Kraljeva da pomogne baki. Kad je ona umrla, riješio je da tu gradi svoj život.

“Ovaj moj život na selu je na neki način velika životna škola, jer ta stoka disciplinuje čovjeka. Ona hoće na vrijeme da se namiri, da se položi, napoji. Na primjer, puno puta mi se desi da uveče izađem u izlazak, ma ne zna ta krava gdje sam ja noćas bio. Ona hoće u šest sati da ja njoj dođem, da joj otvorim štalu i da je namirim.

Kad sam počinjao da živim na selu, ja sam postao svjestan da moram da sebi postavim neke ciljeve, ali i da ne smijem da zapostavim društveni život. Kao ni neke druge stvari, na primjer, završio sam vožnju – putovao iz svog sela Semegnjeva svaki dan da je završim, ispričao je u jutarnjem programu na TV Prva.

Luka je na poklon u studio donio gibanicu koju je sam spremio, a za koju kaže da je “njegov eliksir”.

“Ja pojedem pola ove pite i onda mogu cijeli dan da radim, zato sam ovako rumen”, šali se Luka.

Mnogi gledaoci su oduševljeni njegovim gostovanjem, ali on kaže da bude i negativnih komentara na Instagramu zbog toga što je ostao na selu.

“Komentara će uvijek biti, sve i da je čovjek najbolji”, objašnjava.

“Ali kad ja ujutru ustanem i pogledam moje lijepo Semegnjevo, kad sunce obasja Zlatibor, meni je – što rekla moja pokojna baba – ravno do Kosova. Važno mi je da sam ja sretan i da je onima oko mene lijepo.”

Raduje se što mu imanje napreduje, voli da na Instagramu objavi slike svojih krava i ovaca. Međutim, kažu mu često da time “plaši” djevojke koje u tome vide težak rad i mučenje.

“Ne treba mi šmizlica”, kazao je voditeljki pred gostovanje u emisiji, a ona je to podijelila i sa gledaocima.

“Ne stidim se da objavim slike s kravama i jagnjadima, jer ta djevojka koja će toga da se stidi meni ne treba.
Ja ne tražim ženu koja će da mi muze krave, ne treba mi ni rob koji će to da gleda, treba mi jedna djevojka – ovako kao ja – za sve – i za kuću i za jutarnji program. Ostaću ovakav kakav jesam, dosljedan sebi i svojim ciljevima, promovišem zdrav život za mlade.

Ima mnogo boljih i uspješnijih od mene, ja promovišem sebe ovakvog kakav jesam.

Ljudi kažu – možeš završiti sto fakulteta, ne možeš jedan seljački. U početku mi je to bilo jako smiješno, a što više vrijeme prolazi, vidim da je to tačno. Seljak je jako mudar. Mi smo na jako kamenitom tlu, da moji preci nisu bili mudri, ne bi preživjeli”, završava Luka. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending