Pratite nas

Sudbine

Nek je ubica, ne smeta mi: DOKTORICA SE UDALA ZA SRETKA KALINIĆA, KOJI JE OSUĐEN NA 40 GODINA ROBIJE

Published

on

“Ne smeta mi što je Sretko ubica i ne zanima me njegova prošlost. LIJepo mi je s njim i želim da mu olakšam dane u zatvoru…”, ovo kaže Beograđanka J. M. (27), koja se nedavno udala u Zabeli za Sretka Kalinića, glavnog ubicu zloglasnog “zemunskog klana” koji služi kaznu od 40 godina zatvora.

Ova djevojka završila je medicinski fakultet. O braku preko rešetaka sa ubicom kaže da funkcioniše odlično, te da je u Kaliniću “našla srodnu dušu”.

“Naša veza je počela tako što mi je poslao svoju prvu knjigu sa posvetom, poslije čega smo se čuli i ostali u kontaktu. Kasnije mi je poslao neke svoje nalaze da pogledam, pošto sam zdravstveni radnik, i tako je sve počelo, redovno smo se čuli, dopisivali… Sve u svemu, kliknuli smo na prvu i to traje od jula prošle godine, a vezu smo krunisali brakom”, kaže J. M.

Na pitanje da li joj smeta Sretkova jeziva reputacija hladnokrvnog ubice, kao i velika razlika u godinama, J. M. priznaje da je to “teška situacija”.

“Međutim, imam njegovo puno razumijevanje i punu podršku u svemu. Ne ograničava me apsolutno ni u čemu. Lijepo funkcionišemo koliko god to ljudima zvučalo čudno. Čujemo se svaki dan, dopisujemo se, a viđamo se jednom do dva puta mjesečno u Zabeli. Njegov život prije nego što smo se upoznali ne gledam i ne pratim, bitno mi je samo kakav je prema meni. Kupila me je njegova bezuslovna podrška za moj posao i sve što poželim, a ja sam tu da mu olakšam i uljepšam to vrijeme koje provodi u zatvoru”, otkriva Sretkova supruga.

Ona dodaje da ne dozvoljava porodici i prijateljima da se miješaju u njen izbor životnog partnera, ali da svi oni “poštuju njenu volju”.

“Ako i bude nekih posljedica, spremna sam da ih snosim. Ne dajem tu prostora ljudima za neke komentare”, ističe sagovornica.

Ona objašnjava i zašto je odlučila da ne uzme Sretkovo prezime.

“Kada smo razgovarali o prezimenu, odlučila sam da zadržim svoje, jer privlačim previše pažnje i bez njegovog prezimena”, rekla je J. M. Podsjetimo, Kalinic i J. M. su se vjenčali pocetkom jula u KPZ “Zabela” u Požarevcu u prisustvu gradskog matičara i kumova, pod budnim okom stražara Sedmog paviljona u kojem Kalinić izdržava kaznu.

Vjenčanje je slikao zatvorski fotograf, a mladenci su poslije ceremonije dobili pravo na “ljubavnu sobu”. Sretko je za kuma odabrao Nenada Bujoševica Ramba (53), bivšeg pripadnika JSO, koji je već 22 i po godine u samici, pošto je sud već pet puta odbio njegov zahtjev za puštanje na uslovnu slobodu.

Mlada je bila u društvu svog prijatelja kog je izabrala za kuma. Zatvorski stražari su diskretno držali cijelu ceremoniju na oku i brinuli da sve protekne u najboljem redu jer je Kalinić jedan od najčuvanijih zatvorenika.

Podsjetimo, “zemunski klan” je razbijen nakon atentata na premijera Srbije Zorana Đinđića 2003. i policijske akcije “sablja”. Kalinić je poslije sedam godina bjekstva 2010. uhapšen u Hrvatskoj, nakon što ga je ranio “kolega” iz klana Miloš Simović, pa je izručen Srbiji. U međuvremenu osuđen je u odsustvu na 40 godina zatvora.

Sretko je priznao da je po nalogu svog kuma i vođe “zemunaca” Dušana Spasojevića ubio dvadesetak ljudi, ali je negirao da je učestvovao u atentatu na Đinđića. Trenutno u zatvoru piše drugu knjigu u kojoj će, kako je najavio, napisati sve detalje sa vjenčanja. U prvoj knjizi “Zemunski klan – ko je ko” objavio do tada nepoznate priče o ovoj bandi. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending