Pratite nas

Sudbine

Boluje od Chromove bolesti, ali se ne predaje: MIRNES LJUDIMA BESPLATNO POMAŽE, ISCIJEPA IM DRVA, UREDI DVORIŠTE…

Published

on

Mirnes Kuduzović je iz Lukavca doselio u Tešanj gdje trenutno živi i radi. Od 2006. godine boluje od Chronove bolesti. Chronova bolest mu je potvrđena 2006. godine, od kada je imao nekoliko operacija. Fistule koje idu uz bolest u posljednje vrijeme sve se češće pojavljuju i prave zdravstvene probleme, pogotovo ukoliko se čiste redovno, zbog čega Mirnes posjećuje UKC Tuzla svakih nekoliko dana.

Ovaj skromni čovjek potpuno besplatno pomaže ljudima u potrebi. I to na veoma nesvakodašnji način, iscjepa im drva, uredi dvorište ili uradi neki drugi posao koji oni nisu u mogućnosti da urade niti da plate nekog za taj posao.

Mirnesa u Tešnju poznaju svi, redovno mu prilaze da se rukuju i tapšu ga po ramenu. Svi mu se dive, jer danas su rijetki ljudi koji misle na druge ili imaju srca i za ljude oko sebe.

“Ako kome treba dok mogu još pokositi očistit i urediti dvorište, unijeti ugalj, unijeti i složiti drva složit pomoći starijim narodu, mamama, djedovima tj koji su u penziji pritome slabi. Ne naplaćujem uhajr za takve ću uradit drugima. zna se teška ne želim nit prihvatam što mogu znajte da iskreno ono što obećam i što ja uradim bićete zadovoljni uslugom …

Mirnes kaže da ovim činom dokazuje onim zdravijima i spodobnijima od njega „da se sve može kad se hoće“.

“Imao sam slobodnog vremena pa sam sredio Šareni Mekteb. Želim da uradim u hajr starijim i bolesnim to želim vjerujem u Allaha i da bi meni Allah podario zdravlja tako želim sa svoje strane na neku ruku pomoći narodu naročito starijim osobama. Ali sto se ovog tiče ovo sam u hajr uradio od sebe jer je Bozija kuća i dosta ljudi je stalo selamilo me i podržalo i na kraju zahvalili mi i kažu kako niko to ne čisti vec duže vrijeme”, ističe Mirnes…

Hvala na mnogobrojnoj podršci, hvala svima koji su se javili i zahvalili na lijepim iskrenim željama. Ako sam kojim slučajem bar na tren takvim osobama unio radosti i pomogao, ja sam i više nego sretan čovjek.

Nisam, niti spadam u ljude da mogu pomoći finansijski, ali barem mogu onoliko koliko mogu srcem iskrenim pomoći. Dobro znam šta je bolest i mnogo više nego neko mislio, tako da koliko god moja duša moje srce može, ja sam tim ljudima na raspolaganju i rado am takvima dostupan za pomoć – kaže Mirnes. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending