Pratite nas

Sudbine

Miloš poslije 30 godina pronašao Zdenku: RODILA ME, ALI JE NIKADA NEĆU I NE MOGU ZOVNUTI MAJKOM (Video)

Published

on

Davne 1992. godine Zdenki Mijailović uzet je sin koji je dat na usvajanje. Od tad ga nije vidjela. Međutim, Miloš Dubljević je svoju biološku majku uspio da nađe preko Fejsbuka.

Majka kojoj je sin uzet, objasnila je kako je došlo do toga da joj Centar za socijalni rad oduzme prvorođeno dijete.

“To je bilo 1992. godine kada je rat u Jugoslaviji počeo, Miloš je imao dvije godine, on je došao do prozora i sekund je falio da padne sa njega. Nakon toga Centar za socijalni rad mi je oduzeo dijete i dao ga na usvajanje. Nisu htjeli da nam daju informaciju gdje nam je dijete, niti su roditelji koji su ga usvojili htjeli, da se dođe do te informacije”, ispričala je ona.

Miloš je naveo da osobe koje su ga usvojile doživljava i osjeća kao svoje roditelje, a da Zdenku poštuje.

“Sa 13 godina sam saznao da sam usvojen, poslije toga sam sam u sebi preispitivao da li da tražim svoju majku. Roditelji su mi rekli da me nisu ranije obavijestili o tome ko mi je majka, u strahu da ću otići od njih.

Majka koje me je usvojila mi je rekla prije nego što je preminula, da mogu da pronađem Zdenku ali da je ne zaboravim. Volim roditelje koji su me usvojili i doživljavam ih kao svoje roditelje. Kad sam pročitao Zdenkinu knjigu, dvoumio sam se da li da je upoznam, jer sam se osjećao razočarano.

Ne zamjeram joj ništa ali ne mogu da zaboravim ko me je podigao i ne osjećam se kao dio njene porodice. Zdenka mi je draga ali ne mogu da joj se obraćam sa mama jer 30 godina ništa o njoj nisam znao”, rekao je Dubljević.

Zdenka je navela da bi sve drugačije uradila da je mogla.

“Ne mogu da mu zamjerim na ovakvoj reakciji, povrijedilo me je što mi ranije nije sve ovo rekao jer bih zaista željela da mi je to prenio. Da mogu da vratim vrijeme drugačije bi postupila ali nažalost to nije moguće”, navela je Zdenka.

Miloš je dodao kako mu je falila majčinska toplina i da se za vrijeme svoje posjete Zdenki u Nici osjetio kao da emocija koju je od nje i njene porodice dobio nije bila prava.

“Vidio sam kako se ona ophodi prema svojim ostalim sinovima i osjećao sam se kao da sam tu suvišno, kad smo se susreli na televiziji reagovao sam emotivno, kako nju ne bih povrijedio”, izjavio je Dubljević. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending