Pratite nas

Sudbine

Šta da radim: MAJKA MI BRANI DA IDEM NA LJETOVANJE

Published

on

Kada je pravo vrijeme da se djeca odvoje od svojih roditelja i počnu samostalni život sa samostalnim finansijama, pitanje je koje mnoge na Balkanu zanima, a koje čini se, još uvijek ne dobija pravi odgovor.

I dok kod nekih ovaj korak odlažu sama djeca, kod nekih drugih problem su sami roditelji što je slučaj i sa jednim 22-godišnjim Draganom.
Dragan je na Reditu u svojoj opširnoj ispovjesti opisao situaciju u kojoj se našao sa svojom majkom, onda kada je poželio da se jednim djelom osamostali i prvi put ljetuje bez nje, lično stečenim novcem. Svojim izlaganjem na internetu otkrio je problem o kom se na Balkanu rijetko priča, a sa kojim se mnoge osobe susreću.

“Dobar dan svima, da kažem malo nešto o sebi: ja sam momak od 22 godine koji živi sa mamom i još par članova porodice (ne uključujući oca).

Želim da idem na putovanje u drugu zemlju sam. Radim već godinu dana na svom poslu i uspio sam da skupim nešto para preko ljeta. Ja sam govorio svojoj majci mjesec dana kako ću možda otići u Francusku na odmor.

U početku ona nije to shvatila veoma ozbiljno i smijala mi se jer se mislila da sam se šalio. Međutim kada je vidjela kako uzimam pasoš iz našeg zajedničkog ormara njen ton se skroz promjenio. Počela je da izražava veoma agresivan stav prema ikakvoj mogućnosti mog samostalnog putovanja. Tvrdila je da sam ja uspio da skupim te pare samo zahvaljujući njoj i da ja nemam pravo da trošim te pare kako hoću.

Sad malo pozadina cijele priče. Preko zime ja nisam mogao da skupim te pare jer sam pomagao svojoj majci da podržava moju sestru koja je samohrana majka sa djetetom. Kad je stiglo ljeto, grijna sezona je prošla i sa tim su se smanjili troškovi pa joj nije više trebala moja pomoć.

Nedavno sam podigao kredit za moj prvi automobil i moja majka tvrdi da su bankari odobrili moj zahtjev samo zato što sam imao tu ljetnju ušteđevinu. Par puta je rekla da ne želi da me pusti sa takvom sumom vani jer misli da će mi neko ukrasti karticu ili da ću da potrošim sve pare, pa mi zato naredila da prebacim sav novac na njen račun. Ja sam njoj obećao da imam dovoljno za ljetovanje i bez tih para (a stvarno imam, sve sam izračunao).

Šta da radim? Ja sam ranije pitao strane ljude na ovom sajtu koje su moje opcije, ali većina je predložila da samo odem i da se odselim. Želim da znam šta naši ljudi misle, pa sam zato napravio ovaj post”, stoji u njegovoj objavi nazvanom “Majka ne želi da me pusti na ljetovanje” koja je privukla pažnju mnogih Balkanaca.

Za početak, jedan je cijelu situaciju okarakterisao kao “finansijsko zlostavljanje”.

“Roditelj ili ne roditelj, ovo je finansijsko zlostavljanje o kojem se na žalost ne priča dovoljno jer ‘to su ti roditelji i treba da im daješ pare!'… Lijepo je što si im pomogao koliko si mogao ali nemoj da dozvoliš da ti budu omča oko vrata.

Odrastao si čovjek, odgovoran prije svega jer ih nisi ostavio na cjedilu kada je trebalo i zaslužuješ mir. Nažalost ne očekuj da ćeš ga dobiti ako nastaviš da živiš sa njima, ovakvi ispadi će da postanu svakodnevica jer u njenoj glavi tvoje pare su pare svih njih i ti nemaš pravo da ih trošiš kako ti hoćeš”, posavjetovao ga je jedan korisnik Redita.

Na njegov komentar, javiili su se ljudi iz svih krajeva bivše Jugoslavije, te priznali da se ista situacija dešava i u njihovim zemljama, te da roditelji ili strahuju ili su protiv rasipanja novca. (Naj portal)

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending