Sudbine
Šta da radim: MAJKA MI BRANI DA IDEM NA LJETOVANJE
Kada je pravo vrijeme da se djeca odvoje od svojih roditelja i počnu samostalni život sa samostalnim finansijama, pitanje je koje mnoge na Balkanu zanima, a koje čini se, još uvijek ne dobija pravi odgovor.
I dok kod nekih ovaj korak odlažu sama djeca, kod nekih drugih problem su sami roditelji što je slučaj i sa jednim 22-godišnjim Draganom.
Dragan je na Reditu u svojoj opširnoj ispovjesti opisao situaciju u kojoj se našao sa svojom majkom, onda kada je poželio da se jednim djelom osamostali i prvi put ljetuje bez nje, lično stečenim novcem. Svojim izlaganjem na internetu otkrio je problem o kom se na Balkanu rijetko priča, a sa kojim se mnoge osobe susreću.
“Dobar dan svima, da kažem malo nešto o sebi: ja sam momak od 22 godine koji živi sa mamom i još par članova porodice (ne uključujući oca).
Želim da idem na putovanje u drugu zemlju sam. Radim već godinu dana na svom poslu i uspio sam da skupim nešto para preko ljeta. Ja sam govorio svojoj majci mjesec dana kako ću možda otići u Francusku na odmor.
U početku ona nije to shvatila veoma ozbiljno i smijala mi se jer se mislila da sam se šalio. Međutim kada je vidjela kako uzimam pasoš iz našeg zajedničkog ormara njen ton se skroz promjenio. Počela je da izražava veoma agresivan stav prema ikakvoj mogućnosti mog samostalnog putovanja. Tvrdila je da sam ja uspio da skupim te pare samo zahvaljujući njoj i da ja nemam pravo da trošim te pare kako hoću.
Sad malo pozadina cijele priče. Preko zime ja nisam mogao da skupim te pare jer sam pomagao svojoj majci da podržava moju sestru koja je samohrana majka sa djetetom. Kad je stiglo ljeto, grijna sezona je prošla i sa tim su se smanjili troškovi pa joj nije više trebala moja pomoć.
Nedavno sam podigao kredit za moj prvi automobil i moja majka tvrdi da su bankari odobrili moj zahtjev samo zato što sam imao tu ljetnju ušteđevinu. Par puta je rekla da ne želi da me pusti sa takvom sumom vani jer misli da će mi neko ukrasti karticu ili da ću da potrošim sve pare, pa mi zato naredila da prebacim sav novac na njen račun. Ja sam njoj obećao da imam dovoljno za ljetovanje i bez tih para (a stvarno imam, sve sam izračunao).
Šta da radim? Ja sam ranije pitao strane ljude na ovom sajtu koje su moje opcije, ali većina je predložila da samo odem i da se odselim. Želim da znam šta naši ljudi misle, pa sam zato napravio ovaj post”, stoji u njegovoj objavi nazvanom “Majka ne želi da me pusti na ljetovanje” koja je privukla pažnju mnogih Balkanaca.
Za početak, jedan je cijelu situaciju okarakterisao kao “finansijsko zlostavljanje”.
“Roditelj ili ne roditelj, ovo je finansijsko zlostavljanje o kojem se na žalost ne priča dovoljno jer ‘to su ti roditelji i treba da im daješ pare!'… Lijepo je što si im pomogao koliko si mogao ali nemoj da dozvoliš da ti budu omča oko vrata.
Odrastao si čovjek, odgovoran prije svega jer ih nisi ostavio na cjedilu kada je trebalo i zaslužuješ mir. Nažalost ne očekuj da ćeš ga dobiti ako nastaviš da živiš sa njima, ovakvi ispadi će da postanu svakodnevica jer u njenoj glavi tvoje pare su pare svih njih i ti nemaš pravo da ih trošiš kako ti hoćeš”, posavjetovao ga je jedan korisnik Redita.
Na njegov komentar, javiili su se ljudi iz svih krajeva bivše Jugoslavije, te priznali da se ista situacija dešava i u njihovim zemljama, te da roditelji ili strahuju ili su protiv rasipanja novca. (Naj portal)
Sudbine
Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!
Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.
„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.
Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.
„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.
Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.
„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“
Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.
„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.
I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.
Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.
„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.
Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.
„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.
Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.
„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti4 sedmice
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti4 mjeseca
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON