Boris Komnenić, uprkos brojnim ulogama koje je ostvario, ostaće upamćen kao čuveni Guza iz “Boljeg života”. Rijetko je kada pričao o svome privatnom životu. Ipak, nedavno je otvorio dušu.

Čini se da je progovorio od sreće jer, kako kaže, uživa u odgoju unuke, kada već nije imao sreće da kao otac odgaja kćerku. Za sve su krivi nacionalizmi u okruženju, rat, birokratija…

Boris je, naime devedesetih godina oženio Hrvaticu Rene, s kojom je dobio kćeru Rene. Sa suprugom se razišao kaže prijateljski. Supruga je sa kćerkom otišla u Hrvatsku.

– Nismo se vidjeli od izbijanja rata, jer iz nepoznatih razloga nikako nisam uspijevao da dobijem vizu kako bih otišao da ih posjetim. Od kada su vize ukinute, redovno se viđamo, ali sada je ona zrela i formirana osoba, majka moje unuke Lucije. Nike sada utiče na mene, pokušava da me vaspitava i učini zrelijim i boljim – ispričao je on i objasnio koliko mu je razdvojenost teško pala.

– Ne umijem ni da objasnim koliko mi je bilo teško. Radili su neki kanali, ni sam ne znam kako sam uspijevao da ih ostvarim, a oni su mi samo obezbjeđivali informacije da su njih dvije dobro. Najgora je bila ta neizvjesnost i naše međusobno nepoznavanje. Bile su to kćerkine najosjetljivije godine u kojima nisam učestvovao i taj period je praktično zauvijek izgubljen. Pokušavam da to ne ponovim s unukom i nadam se da ću u tome uspjeti.

Prvi put su se sreli posle pet godina.

– Bio je to kao susret dvoje ljudi koji su veoma bliski, a ne znaju se. Sreli smo se u Ljubljani, jer tada još nisam mogao da dođem u Hrvatsku. Neprijatnost je veoma brzo razbijena, jer krv nije voda, a divni odnosi na sreću traju do danas. (Naj portal)