Pratite nas

Sudbine

Crna Jasmina je prvog vjerenika izrešetala, a drugog mučki izbola nožem: PROZVALI SU JE CICA UBICA? (Video)

Published

on

Jasmina Antonijević, koju su mediji prozvali “Crna Jasmina”, šest godina je provela u zatvoru zbog ubistva vjerenika Aleksandra Paunovića (22), zvanog Mali Paun, 2000. godine, a 2014. je uhapšena zbog novog ubistva. Tog puta žrtva je bio njen dečko Milan Tomović (38). Takođe su je zvali i “Cica ubica”.

Prva žrtva ove žene bio je Mali Paun, koji je postao poznat po tome što je 18. oktobra 1994. godine ubio Dejana Marjanovića, zvanog Šaban – nekrunisanog kralja Zvezdare, koji je važio za žestokog momka. Inače, Mali Paun bio je kum Dejanu Marjanoviću, a kad je izvršio ubistvo, imao je samo 15 godina. Paunović biva osuđen na 6 godina maloljetničkog zatvora, a sud je njegov postupak okvalifikovao kao “ubistvo na mah”.

Paunoviću je nakon dvije godine odsluženog zatvora ukinuta presduda, a on biva pušten da se brani sa slobode. Međutim, na ponovnom suđenju dobija 4 godine zatvorske kazne. Pre odlaska u zatvor, Paunovića je usmrtila njegova vjerenica Jasmina. Njih dvoje su se vkerili samo 4 dana ranije.

Antonijević je tad nakon ubistva, izjavila da je Paunović, s kojim se vjerila četiri dana prije ubistva, svakodnevno šamarao i tukao. Pretukao je prije kobnog dana desetak puta, jednom čak i bejzbol palicom. Na lijevoj podlaktici joj je urezao slovo P, a imao je običaj i da ispali metak iz pištolja pored nje, pričala je Jasmina u istrazi.

Dio njene izjavce u istražnom postupku opisuje momenat ubistva, tada je ona rekla:

„Veče prije ubistva bio je nervozan zbog mog telefonskog poziva, a kobnog dana mi je naredio da zatvorim prozor i rekao mi: “Sada ćemo da riješimo ovo zauvijek!”. Uplašila sam se i uzela njegov pištolj, a kada je krenuo prema meni – pucala sam.

Vidjevši, kako je navela, njegov ubilački pogled i osmjeh, zapucala je i pucala sve dok se pištolj nije zakočio. Pošto je pao na vrata, nije mogla da izađe iz stana na Crvenom krstu, već je iskočila kroz prozor.
Jasmina biva osuđena na 6 godina zatvora. Tada joj je izrečena i mjera obaveznog liječenja od narkomanije. Prije samog odlaska u zatvor, promijenila je prezime Antonijević u Cvetković.

Nakon odslužene zatvorske kazne, o njoj se nije čulo ništa sve do oktobra 2014. godine, kada je počinila novo ubistvo.

Novo ubistvo se dogodilo u oktobru 2014. godine u beogradskom naselju Miljakovac. Jasmina je u tom trenutku bila već više od sedam godina na slobodi i u vezi sa Milanom Tomovićem kog je tada u stanu njegovog prijatelja Vladimira Petrovića, ubila ubodom noža.

Komšije su tada tvrdile da su njih dvoje često posjećivali Petrovića i da su svakodnevno sjedili u parku ispred zgrade. Zločinu je prethodila žustra svađa, a komšije su navele da se galama čula još od ranih večernjih sati.
Cvetkovićeva je nakon ubistva pozvala policiju, a potom pobjegla iz stana. Uhapšena je nekoliko sati kasnije u kući rođaka u naselju Vranić, u okolini Beograda.

„Žao mi je, kajem se što sam ubila Milana! Mnogo sam ga voljela!Vitlala sam nožem ka njemu, a onda sam izašla iz stana. Nisam ni znala da sam ga ubola… – ovim riječima se navodno u tužilaštvu pravdala Jasmina Cvetković te 2014. godine odmah nakon hapšenja, koja je rekla da je Milana Tomovića poznavala duže od 20 godina i da su u vezi bili oko godinu dana.

„Za to vrijeme me je dvaput ozbiljno pretukao. Htio je da imamo dijete, pa sam skupljala pare za vještačku oplodnju, a u petak je trebalo da odem kod ljekara da dam krv. U četvrtak me je pozvao pijan. Želio je da se vidimo, a kad smo se našli, počeo je da prijeti da će me ubiti. Na Banjici je nasrnuo na mene i tukao me je, ali sam nastavila da idem s njim – rekla je Jasmina.

„Zajedno smo se nadrogirali, a onda smo otišli u stan Vladimira Petrovića i tamo se opet posvađali. Udario me je stolicom u leđa, zgrabio nož i krenuo na mene, a ja sam mu poturila stolicu. Nož mu je ispao, a ja sam ga podigla – navodno je rekla Jasmina i istakla da je u tom trenutku izašla iz stana.

„Vladimir je tada dotrčao i rekao mi da je Milan uboden. Ja sam telefonom pozvala prijatelja, koji me je potom odvezao u Vranić. Bila sam kod njega, a ujutru se predala – ispričala je Jasmina.

Trenutno je iza rešetaka, jer ju je Viši sud u Beogradu osudio 2016. godine na 13 godina zatvora zbog ubistva Tomovića, a zbog zločina koje je počinila u javnosti je dobila nadimak Crna Jasmina i Cica ubica. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending