Pratite nas

Sudbine

Imala je najtežu rutu u Evropi: ZDRAVKOVA GOLUBICA OD PARIZA DO TUZLE DOLETJELA ZA 25 SATI

Published

on

Zdravko Nikolić iz Šićkog Broda kod Tuzle više od pet decenija je golubar. U tom razdoblju je čak 15 puta bio prvak Bosne i Hercegovine u raznim kategorijama, a odlične plasmane sa svojim ljubimcima je ostvarivao i van granica države.

Nedavno je njegova golubica, koju je u međuvremenu nazvao Miss Lady Paris Nikol, ostvarila fenomenalan razultat na maratonskoj utrci koja je organizovana u glavnom gradu Francuske, javlja Anadolu.

Na tom takmičenju učestvovali su golubari iz 12 država s 1.520 golubova i golubica. Miss Lady Paris Nikol je u svojoj kategoriji bila drugoplasirana, a sveukupno je završila na osmom mjestu.

“Golubovi su na takmičenju pušteni u srijedu 5. jula u 17 sati da bi ova ženka za 25 sati doputovala iz Pariza. Pušteno je 1.520 golubova, a lista, odnosno plasman je zatvoren s 59 golubova koji su stigli. Golubovi se i dalje pojavljuju, ali je plasman lista zatvorena. Ova ženka je na internacionalnoj listi osma od svih golubova. Pored svih poteškoća, ona je morala da preleti Ardene u Francuskoj, Alpe, imala je najtežu moguću rutu”, kaže Nikolić, koji pojašnjava kako je pobjedinik kategorije u kojoj se takmičila njegova golubica, golub iz Mađarske koji je imao neuporedivo lakši put.

Maratonski let je organizovala Rumunska asocijacija golubara, a pomoću elektronskih čipova praćena je putanja i precizno mjereno vrijeme. Nikakve manipulacije sa rezultatima nisu moguće.

Možda bi i Miss Lady Paris Nikol i pobijedila u svojoj kategoriji, ali je 6. jula BiH i Tuzlu zadesilo veliko nevrijeme tako da je ona svojoj kući došla u petak 8. jula u 8 sati i 33 minuta.

Pošto je u gnijezdu imala jaja, svevrijeme je na njima ležao njen mužjak željno čekajući svoju golubicu.

“Maraton letovi se svrstavaju po kategorijama. Ide A kategorija od 800 do 1.000 kilometara, B kategorija od 1.000 do 1.200 i C kategorija od 1.200 do 1.400 kilometara i ona je u toj svojoj kategoriji drugoplasirana. Zamislite samo jedan Mađar ispred nje. Mađarska je jedna golubarska velesila, ali kao država idealno leže u odnosu na nas jer mi smo hendikepirani s našim podnebljem jer, već sam rekao, čekale su je Alpe, Ardeni i ja ne mogu da vjerujem kako je ona došla u takvom roku”, rekao je Nikolić.

Pripreme za takmičenje počele su u aprilu kada je Lady Miss Paris Nikol letjela do Đevđelije u Sjevernoj Makedoniji, otprilike nekih 500 kilometara vazdušne linije. Imala je prilagođenu ishranu, a pred put je snijela jaja i to joj je bio, ispostavit će se, motivirajući faktor da što prije doleti do svog gnijezda.

“Ona ima elektronski čip koji registruje na kompjuter u koliko sati, minuta je došla. Znači, došla je u petak u 8 sati i 33 minuta i onda se očita njen matični prsten koji je dobila po rođenju. Na prstenu piše da je 2019., ali je ona 2020. godište i kada sam je legao nestalo mi je prstenova pa mi je prijatelj poslao iz Holandije i stavio sam joj taj holandski prsten, ali se, naravno, vodi pod državom Bosna i Hercegovina, jer sam i ja iz Bosne i Hercegovine”, kaže Nikolić.

U svom jatu ima oko 200 golubova. Za sve njih je potrebna velika pažnja i trud.  Žali što mlađe generacije nemaju strpljenja i što ne nastavljaju tradiciju golubarstva u Bosni i Hercegovini. Na kraju je objasnio zašto je Lady Miss Paris Nikol toliko uspješna.

“Pismonoša. To su golubovi pismonoše, koji imaju to urođeno u sebi, zemlja im je magnetno polje, ona se orijentiše istok, sjever, zapad i jug, i ona ide svojoj kući. Nikad još nije dokazano na koji način, šta i kako, šta ona ima u ovoj maloj glavi da toliku udaljenost prevali za takvo kratko vrijeme”, zaključio je Nikolić. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending