Pratite nas

Sudbine

U posjeti supružnicima Krstić iz Subotice: HTJELI SU JEDNO DIJETE, A DOBILI ČETVORKE

Published

on

Vasilije, sin Mire i Mladena Krstića bio je još mali kada je jednog dana zamolio mamu i tatu da dobije bracu ili seku, kako se ne bi igrao sam. Brižni roditelji željeli su da ispune sinu želju, ali su planirali samo još jedno dijete.

Ali sudbina je htjela drugačije, pa su umjesto jednog dobili još četvoro! Tačnije, malu Melaniju i tri brata Dimitrija, Božidara i Zaharija! Inače, Dimitrije i Božidar su jednojajčani blizanci.

„Mi smo željeli još jedno dijete. Željeli smo starijem sinu brata ili sestru. Pošto 7 godina nismo mogli da dobijemo dijete, pa smo se odlučili za vantjelesnu oplodnju. Stavili su mi tri embriona i poslije tri sedmice se jedan podijelio, nastali su jednojajčani, i tako smo dobili četvorke – počinje za 24sedam priču mama Mira.

Poslije prve bete, zapravo, ljekari su im rekli da će biti trojke a Mira kaže da nije vjerovala da će uspjeti da se rodi svo troje djece s obzirom da dugo nije mogla da ostane trudna.

„E poslije kada se jedan embrion podijelio i nastale četvorke, onda sam shvatila da je ozbiljno. Svakako da sam bila u šoku, a nisam ni vjerovala da može da se rode četvorke jer nisam bila dovoljno upućena. Bili smo šokirali i zabrinuti, a od Novog Sada do Subotice suprug i ja nismo riječ progovorili! – priča ona kroz smijeh.

Kada su došli kući ona je pitala supruga šta će da rade.

„Pitala sam ga:”Ne misliš valjda da ću da rodim četiri bebe, pa to je nemoguće?”. A on mi je kazao: “Ako je Bog tako htio pusti, pa kako bude tako će biti”. I stvarno je tako i bilo! – ispričala je ona.

Na pitanje da li je bilo teško nositi četiri bebe, Mira kaže da “nije toliko” ali je gotovo svo vrijeme trudnoće morala da leži osim kada je išla kod ljekara.
Inače, kada su starijem sinu Vasiliju saopštili da će dobiti troje braće i sestara, što su u početku mislili, on je bio sretan ali je pitao zašto ne mogu da budu četiri!

„Rekao je da bi htio da budu četiri dječaka, da ima sa kim da igra fudbal! Tada je bio drugi razred. Kada smo saznali da su četvorke i saopštili mu, on je rekao: “Super, biće četiri dječaka!”. Ja sam rekla molim te bar jedna djevojčica a on je rekao da može! – priča Mira kroz smijeh.
Njene četvorke danas imaju četiri godine. Mira kaže da joj je sve brzo proletjelo.

„Prve tri godine nismo znali gdje udaramo. Meni je najbrže prošlo jer sam najviše sa njima, pošto suprug radi. Mi smo ih već sa dvije godine počeli da vodimo na more, zimovanje… nigde nam nije bilo teško, ali sada je mnogo lakše jer su samostalni i razumiju. Slušaju donekle, kao i sva djeca, a pogotovo što ih je četvoro pa se i svađaju, potuku i svako hoće da je prvi. Ne bih vratila to vrijeme unazad, jer bilo je tu i ne spavanja, ali sve je brzo proletilo – priča ona.

Mama Mira dodaje da su svi blizanci različitog karaktera, ali da se slažu.

„Kada neko drugi na jednoga viče, ili se posvađa sa nekim od drugara, ovo troje prilete. Ali kada ih ja grdim, onda se ne brane već guraju jedno drugo naprijed i viču da nisu krivi! – priča ona kroz smijeh.

Međutim, posebno je zanimljivo da su jednojajčani blizanci nekako specijalno povezani.

„Evo sad na moru smo jednom vadili trn, a ovaj drugi je počeo da vrišti i rekao da mu pustimo brata. Bilo je tu još takvih situacija. Jedan je operisao bruh, a drugi je bio kod kuće. I mama mi je javila da je on jako vrištao i plakao. Tako da njih dvojica imaju neku posebnu povezanost – priča Mira.

A što se tiče kćerkice Melanije, za nju kaže da je pametnica i da sve prvo nauči i zna, a onda se ponaša kao mama prema braći. Ali oni baš to i ne vole i stalnoj joj viču da im ona nije mama!

„Jednojajčani su slični, ona je malo tvrdoglava a četvrti Dimitrije je dobrica. On voli sam za sebe da se igra. Ako mu se igra sa njima, igraće se. Ne voli da se tuče kao ova dvojica, ali u suštini svako ima svoj karakter – priča ona.

Gdje god se pojave ova četvorke, oni su atrakcija a to čak može da bude pomalo i dosadno za roditelje.

„U Subotici i dalje ima ljudi koji nisu čuli i vidjeli, pa se iznenade. Ali svakako prilaze, pa ih hvale, pričaju sa njima… I na moru takođe. Kažem im samo da ukucaju na Jutjub i sve će saznati o nama! – kaže Mira.

Inače, sva djeca u porodici Krstić imaju zajedničku ljubav prema jednom sportu a to je fudbal! Najstariji Vasilije i aktivno trenira.

„Mogu reći da ovi jednojajčani dosta dobro barataju loptom. Vodili smo ih u školicu sporta, i tu su dosta dobri bili. Ali su poslije počeli da plaču, pa smo ih ispisali dok malo ne porastu. Ali jako su spretni! – priča mama poznatih subotičkih četvorki. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending