Pratite nas

Sudbine

Uhvatila je u prevari: TRUDNU LJUBICU IZ ARILJA SVEKRVA JE IZBACILA IZ KUĆE

Published

on

Ljubica iz Arilja je skupila hrabrosti i ispričala kako i zašto je uništila brak sa Milanom, kojeg je toliko voljela. Njena priča je odličan primjer svim muškarcima i ženama koje pomisle da prevare svog partnera, radi kratkotrajne zabave, jer nekada takav potez može imati pogubne posljedice. Danas se gorko kaje zbog svega što je uradila i ima samo želju da joj oproste ljudi koje je povrijedila. Prenosimo vam njenu ispovijest u cjelosti:

“Moje ime je Ljubica i živela sam u malom seoskom mjestu, okružena tajnama, skandalima i greškama koje su obilježile moj život.

U trudnoći sam doživjela najveći šok kada me je svekrva izbacila iz kuće. Taj udarac je bio težak, ali nije bio jedini teret koji sam nosila na svojim ramenima. Godinama sam varala svog voljenog muža Milana, a činjenica da je cijeli naš kraj znao za moju nevjernost, osim njega, donijela mi je duboku tugu i osjećaj krivice.

Milan i ja smo dugo godina pokušavali da dobijemo djecu. Deset godina mukotrpnih i neuspješnih pokušaja. Svakim danom sam postajala sve očajnija, čežnjiva za malim bićem koje bi nosilo našu ljubavnu priču dalje. Bio je to teret koji mi je teško pao, a osjećala sam se nemoćnom i izgubljenom.

U trenucima najveće tuge, upoznala sam Zlatka, našeg komšiju. On je postao moja utjeha, mjesto na kojem sam privremeno nalazila sreću. Ali u tom trenutku nisam shvatala koliko će te odluke koje sam donijela na osnovu očaja i slabosti, izmijeniti tok mog života.

Jednog kobnog dana, zaboravila sam da isključim svoj Fejsbuk nalog, a svekrva je pročitala prepisku između Zlatka i mene. Bila sam u četvrtom mjesecu trudnoće sa Zlatkovim djetetom. U poruci sam mu napisala: “Trudna sam. Nosim tvoje dijete, ostaću kod Milana dok ne završiš opremanje kuće. Odavde mi je lakše da idem na posao.”

Njegov odgovor je bio hladan i sebičan:

“Oguli ga za lovu dok se ne snađemo.”

Taj trenutak je bio prekretnica u mom životu. Shvatila sam koliko sam se ogriješila o Milana i koliko sam narušila temelje našeg braka. Bio je to trenutak u kojem sam se suočila sa sopstvenom greškom i saznanjem da sam iznevjerila ljubav i povjerenje osobe koju sam najviše voljela.

Vrijeme je prolazilo, a ja sam pretrpila gubitak bebe koju sam nosila. Veza sa Zlatkom je postajala sve gora, puna toksičnosti i bola. Sve što sam gradila na lažima i prevari je počelo da se raspada. Tada sam shvatila da je karma ili možda Božja kazna zaista stigla do mene. Ali iz te tuge i kajanja, iznikla je spoznaja o sopstvenim greškama.

Danas, kada pišem ovo pismo ispovijesti, nadam se da će moj primjer biti drugima za nauk. Shvatila sam svoje slabosti i koliko sam bila očajna da popunim prazninu u svom životu. Ali takođe sam shvatila i važnost iskrenosti, vjernosti i poštovanja u ljubavi. Moja priča je svjedočanstvo o tome kako ljudska priroda može biti sklonija greškama, ali i sposobna za samorefleksiju, kajanje i ispravljanje.

Moja želja je da ova priča bude putokaz drugima, da izbjegnu iste greške koje sam ja napravila. Neka moje iskustvo bude opomena o važnosti ispravnog odlučivanja, održavanja moralnih vrijednosti i brizi o onima koje volimo. Možda će moja priča nekome pomoći da se suoči sa svojim greškama, oprosti sebi i krene naprijed ka boljem i ispunjenijem životu”, rekla je Ljubica. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending