Pratite nas

Sudbine

Miroslav je momački nagrabusio: OBEĆALI MU POSAO NA ALJASCI I ASTRONOMSKU ZARADU, PA GA ZAVALILI ZA 3.000 EURA

Published

on

Crnogorac Miroslav Pavićević sa Cetinja našao je oglas za posao na Aljasci preko interneta. Obećano mu je 2.500 dolara zarade sedmično, ako radi 16 sati, a jedini uslov bio je da uplati novac mladiću iz Novog Sada koji to sve organizuje. Na kraju, Pavićević je ostao i bez para i bez posla na Aljasci.

U svojoj ispovijesti, Pavićević kaže da je od aprila do juna uplatio 3.000 eura, koje je pozajmio, jer ga je privukla velika obećana zarada.

„Taj mladić mi je rekao da otvara agenciju s prijateljem iz Čikaga, ali da još uvijek nije registrovana. U aprilu sam vidio njegov oglas za posao. Morao sam da uplatim 500 eura kako bih obezbokedio siguran polazak zbog, kako mi je rečeno, velike navale. Ja sam 28. aprila uplatio 1.000 eura jer sam htio taj posao, privukao me je iznos koji mi je obećan, do 10.000 dolara mjesečno – izjavio je Pavićević i dodao:

„To nije bilo sve. Rekli su mi da ako želim da otputujem početkom maja, na treću osobu, ne ovu dvojicu pomenutih, uplatim 750 eura. To mi je bilo čudno, zašto uplaćujem novac na nečije ime za koga ne znam ko je i nisam se čuo s njim, ali sam ipak uplatio. Stigao je i novi zahtjev da uplatim još 1.250 eura 6. maja na to isto ime za avionsku kartu i još nešto.

I to sam uradio jer me ubjeđivao da je bolje da odem dva mjeseca ranije kako bih više zaradio. Svaki dan sam dobijao poruke i pritisak da to moram da uradim, uz pitanja zašto im ne vjerujem, kako imaju problema samo s nama Crnogorcima, da je to vrhunski posao… – tvrdi Pavićević.

Dalje kaže i da je trebalo 19. maja da krene na put za Aljasku, ali su mu 17. maja javili da viza nije završena i da mora da čeka do kraja mjeseca.

„Imali su i zahtjev da nađem nekoga ko će poći sa mnom. Htio sam i to da ispoštujem, kao i svaki dogovor dotad, te sam pitao jednog druga, koji je ipak odbio zbog uplate. Ispostavilo se da je to za njih kasnije navodno bio problem, i to su mi prebacivali, jer su oni, govorili su mi, zbog toga izgubili novac. Zatim su rekli da putujem s nekom djevojkom iz Niša, a onda odložili za 5. juni jer viza opet nije završena – rekao je Pavićević.

Tada je shvatio da je prevaren i zahtijevao da se njegov novac vrati.

„Počeo je da ignoriše poruke, a zatim su krenule i prijetnje da će mi razbiti glavu, da ja ne znam ko je on i ko njega štiti. Te prijetnje sam prijavio policiji, a sada ću pokrenuti i tužbu. U međuvremenu, javio mi se još jedan njegov kolega, koji je obećao da će vratiti 1.800 eura kad sakupe novac. Ja sam i na to pristao, ali nema ništa ni od toga. Svi su oni prevaranti. Čak sam čuo i da je Novosađanin prevario prijatelja iz Čikaga i da mu nije uplatio novac – rekao je Pavićević.
O celoj situaciji obavijestio je policiju i mejlom i pozivom.

„Ja sam te pare pozajmio i hoću da mi ih oni vrate, jer od posla nema ništa, a ni oglasa više nema – rekao je Pavićević. (Naj portal)

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending