Pratite nas

Sudbine

Miroslav je momački nagrabusio: OBEĆALI MU POSAO NA ALJASCI I ASTRONOMSKU ZARADU, PA GA ZAVALILI ZA 3.000 EURA

Published

on

Crnogorac Miroslav Pavićević sa Cetinja našao je oglas za posao na Aljasci preko interneta. Obećano mu je 2.500 dolara zarade sedmično, ako radi 16 sati, a jedini uslov bio je da uplati novac mladiću iz Novog Sada koji to sve organizuje. Na kraju, Pavićević je ostao i bez para i bez posla na Aljasci.

U svojoj ispovijesti, Pavićević kaže da je od aprila do juna uplatio 3.000 eura, koje je pozajmio, jer ga je privukla velika obećana zarada.

„Taj mladić mi je rekao da otvara agenciju s prijateljem iz Čikaga, ali da još uvijek nije registrovana. U aprilu sam vidio njegov oglas za posao. Morao sam da uplatim 500 eura kako bih obezbokedio siguran polazak zbog, kako mi je rečeno, velike navale. Ja sam 28. aprila uplatio 1.000 eura jer sam htio taj posao, privukao me je iznos koji mi je obećan, do 10.000 dolara mjesečno – izjavio je Pavićević i dodao:

„To nije bilo sve. Rekli su mi da ako želim da otputujem početkom maja, na treću osobu, ne ovu dvojicu pomenutih, uplatim 750 eura. To mi je bilo čudno, zašto uplaćujem novac na nečije ime za koga ne znam ko je i nisam se čuo s njim, ali sam ipak uplatio. Stigao je i novi zahtjev da uplatim još 1.250 eura 6. maja na to isto ime za avionsku kartu i još nešto.

I to sam uradio jer me ubjeđivao da je bolje da odem dva mjeseca ranije kako bih više zaradio. Svaki dan sam dobijao poruke i pritisak da to moram da uradim, uz pitanja zašto im ne vjerujem, kako imaju problema samo s nama Crnogorcima, da je to vrhunski posao… – tvrdi Pavićević.

Dalje kaže i da je trebalo 19. maja da krene na put za Aljasku, ali su mu 17. maja javili da viza nije završena i da mora da čeka do kraja mjeseca.

„Imali su i zahtjev da nađem nekoga ko će poći sa mnom. Htio sam i to da ispoštujem, kao i svaki dogovor dotad, te sam pitao jednog druga, koji je ipak odbio zbog uplate. Ispostavilo se da je to za njih kasnije navodno bio problem, i to su mi prebacivali, jer su oni, govorili su mi, zbog toga izgubili novac. Zatim su rekli da putujem s nekom djevojkom iz Niša, a onda odložili za 5. juni jer viza opet nije završena – rekao je Pavićević.

Tada je shvatio da je prevaren i zahtijevao da se njegov novac vrati.

„Počeo je da ignoriše poruke, a zatim su krenule i prijetnje da će mi razbiti glavu, da ja ne znam ko je on i ko njega štiti. Te prijetnje sam prijavio policiji, a sada ću pokrenuti i tužbu. U međuvremenu, javio mi se još jedan njegov kolega, koji je obećao da će vratiti 1.800 eura kad sakupe novac. Ja sam i na to pristao, ali nema ništa ni od toga. Svi su oni prevaranti. Čak sam čuo i da je Novosađanin prevario prijatelja iz Čikaga i da mu nije uplatio novac – rekao je Pavićević.
O celoj situaciji obavijestio je policiju i mejlom i pozivom.

„Ja sam te pare pozajmio i hoću da mi ih oni vrate, jer od posla nema ništa, a ni oglasa više nema – rekao je Pavićević. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending