Pratite nas

Sudbine

Milan je bio sklon porocima: RODITELJI GA „ČUPALI“, SPREMALI SVADBU, A DANAS GA SAHRANJUJU

Published

on

Tragična smrt 30-godišnjeg Milana Jorovića iz Zemuna, koji je ubijen sa 12 hitaca iz pištolja, nije nikoga ostavila ravnodušnim. Riječ je o mladom momku, čija je porodica bila cijenjena u kraju gdje su živjeli, a on omiljen među komšijama, iako je imao problema sa zakonom.

U javnost su počeli curiti detalji iz Milanovog ranijeg života. Naime, on je osuđivan zbog krivičnih djela povezanih sa drogom i zbog razbojništva

Ubijeni Milan je 2017. godine osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, za više djela nakon što je sklopio sporazum o priznanju krivice. Nakon što je odležao dvije trećine kazne, Milan je zatražio uslovni otpust, koji mu je omogućen decembra 2020. godine, od kada se nalazi na slobodi.

Izgleda, da se u toj priči zamjerio nekim ljudima, tako što je sklopio sporazum kako bi smanji zatvorsku kaznu.
#Zbog tog “posla” često je upadao u dugove i situacije opasne po život, a njegov otac je imao nekoliko firmi koje je prodao da bi iščupao sina, ali Milan se nikada nije opametio. Jednom prilikom je i odrukao saradnike policiji, da bi dobio manju kaznu, ne plašeći se da će mu se to obiti o glavu. Sada kada je izašao sa robije, pomislio je da je bezbjedan jer je većina njegovih “saradnika” u zatvoru, ali je nalogodavac poslao likvidatora u njegov kraj da ga tipuje i na kraju ubije – priča izvor blizak slučaju.

Egzekutor je danima kružio oko Milanove kuće glumeći dostavljača, pa se čak i raspitivao kod ljudi oko navodne adrese koju traži, sve dok nije našao pogodan trenutak da izvrši zločin. A onda je, kada je vidio Milana kako stoji pored automobila, u njega ispalio kišu metaka koje su žrtvu pogodile u grudi i stomak. Mladić je uprkos reanimaciji ubrzo izgubio život.

O porodici Jorović imaju samo riječi hvale, kako o Milanovoj majci koja je vaspitačica, tako i o ocu, kojeg je stravična vijest zatekla u Crnoj Gori i koji je odmah krenuo put Srbije.

„Divni i radni ljudi, majka vaspitačica, otac se bavio stolarijom – kaže jedan od komšija.

„Koliko znam, ni Milan, kao ni njegov mlađi brat, ovdje u kraju nikada nisu pravili incidente. Pričalo se da je Milan, navodno, imao problema sa zakonom, ali jedino što znam je da je bio navijač. Imao je dugu vezu, finu djevojku. Uskoro je trebalo da se oženi, čak su njih dvoje renovirali neki stan, planirali budućnost. Spremalo se veliko slavlje, svadba, veselje. Radovali su se roditelji, a i djeca. A šta će sad pusti majka i otac? Umjesto svadbe, spremaće sahranu. Tuga – kažu komšije. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending