Pratite nas

Sudbine

Ovo niko nije očekivao: KO SU BOGATAŠI ZAROBLJENI U PODMORNICI I ŠTA SU TRAŽILI NA TITANIKU?

Published

on

Svijet je budno pratio sve detalje o nestaloj podmornici koja je išla u “Titanik ekspediciju”. Nažalost, ovim, ljudima nije bilo spasa.

18. juna u nedelju ujutru krenula je grupa ljudi u “Titanik ekspediciju” na dno mora, ali dva sata kasnije podmornica je izgubila kontakt sa matičnim brodom. Ubrzo je počela potraga za podmornicom koja je, nažalost, tragično završila. Naime, merička obalska straža potvrdila da su članovi posade u podmornici Titan poginuli

“Bespilotni podmorski robot poslan s kanadskog broda otkrio je olupinu podmornice u četvrtak ujutro na oko 488 metara od pramca stoljetne olupine, 2-1/2 milje (4 km) ispod površine, rekao je kontraadmiral američke Obalne straže John Mauger na konferenciji za novinare.

U podmornici se nalazilo 5 osoba. Evo šta sve znamo o putnicima nestale podmornice:

Hamiš Harding
Britanski biznismen Hamiš Harding je na Instagramu dan ranije objavio da će ići u “Titanik ekspediciju”. On je britanski biznismen i pilot sa središtem u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, piše People. Odrastao je Hong Kongu sa roditeljima, a studirao je na Univerzitetu Kembridž.

Hamiš obožava ekstremne sportove i neobične hobije. Nekoliko puta je bio u posjeti Južnom polu, čak je letio i u svemir kao dio suborbitalne misije u junu 2022. godine.

Šahzad i Suleman Davud
Pakistanski biznismen Šahzada Davud i njegov sin Suleman Davud se takođe nalaze među putnicima na Titanu, a to je potvrdila i njihova porodica.

Šahzad je povjerenik instituta koji se bavi istraživanjem života i inteligencije u univerzumu. On je državljanin Velike Britanije i ima suprugu i dvoje djece – sina Sulemana (koji je sa njim na podmornici) i kćerku Alinu.

Pol Henri Nargeolet
Pol-Henri je francuski ronilac koji je u Africi sa prodicom živio 13 godina prije nego što se vratio u Francusku da završi studije. Nakon toga, pridružio se francuskoj mornarici gdje je na kraju postao komandant prije nego što je otišao u penziju.

Nadimak “Gospodin Titanik” je dobio nakon što je bio dio prve ekspedicije koja je posjetila Titanik 1987. godine i od tada ga je posjetio mnogo puta. Takođe je direktor podvodnih istraživanja.

Prema njegovoj biografiji Pol Henri “je predvodio nekoliko ekspedicija na Titanik, sam završio 37 zarona u podmornici i nadgledao pronalaženje 5.000 artefakata, uključujući i pronalaženje vrijednog nakita sada izloženog u Las Vegasu.”

“Ako ste 11m ili 11km dole, ako se nešto loše desi, rezultat je isti”, rekao je on jednom prilikom za medije. “Kada ste u veoma dubokoj vodi, mrtvi ste prije nego što shvatite da se nešto dešava, tako da to jednostavno nije problem”.

Staktan Raš
Staktan Raš je izvršni direktor i osnivač kompanije pod čijim je pokroviteljstvom izvršena ova ekspedicija i njegova kompanija je potvrdila da se nalazi u podmornici “kao član posade”. Njegova zadivljujuća biografija kaže kako je Raš išao na “svako OceanGate ronjenje”. On u jednom dokumentarnom filmu sa uzbuđenjem govori o ekspediciji Titanika i to ovim riječima:

“Dio onoga što radimo je da natjeramo ljude da shvate da je veći dio ljudske istorije pod vodom. Na primjer, ako je potonu brod kralja Iroda koji je nosio svu njegovu imovinu, to se onda još uvijek nalazi pod morem.”

BBC prenosi navode američkih vlasti da se lupanje čulo iz dubine Atlantika u intervalima od po pola sata u ukupnom trajanju od četiri časa. Stručnjaci za istraživanja velikih okeanskih dubina naveli su za BBC da je teško utvrditi o kakvim se zvukovima radi bez nekih detaljnijih podataka. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending