Iza danas 76-godišnjeg Mladena Tomića je ostala sjajna karijera; na desetine trajnih hitova, koncerti, priznanja, putovanja… Danas ovaj rođeni Sarajlija živi u Makarskoj, ponekada navrati u rodni grad. Uživa na nudističkim plažama Jadrana…
„Zadnjih godina sam se posvetio duhovnosti i zdravom životu. More, ronjenje, sklekovi, pješačenje, plivanje… Sve što sam stekao ostavljam dragom Bogu, samo da mi da još malo zdravlja. – kaže Mladen Tomić.
Svi se sjećamo i rado zapjevušimo njegove hitove „Gordana“, „Sreo sam je u malom kafiću, „Pjesmo moja, jedini druže moj“, „Slađana“…
Sa četrnaest godina počeo je da pjeva po sarajevskim kafanama (“Kod Bude”, “Topola”, “Kristal”, “Romanija”) i da upoznaje svoje pjevačke uzore i idole.
„Pjevanje sam učio od Safeta i Bilkića, a šmekeraj od Tozovca. Bio sam klinac kad je Toza pjevao i svirao na jednoj ilidžanskoj terasi. Znao sam da se prikradem i da iz nekog šipražja posmatram kako Toza pjeva i kako ga žene vole.
„Kasnije sam upijao Silvanu, Vidu, Tomu, Kvaku, Šerbu. Počinjao sam da pjevam zajedno sa Hašimom Kučukom Hokijem i harmonikašem Besimom Bajraktarevićem. – sjeća se svoji početaka Mladen Tomić, a onda nam je otkrio jedan detalj iz svoga života, koji nikada neće zaboraviti.
„Sjećam se, pjevao sam sa Hokijem u “Romaniji”. Pratio nas je Besim Bajraktarević, izuzetan harmonikaš i jedan od mojih kompozitora. Svirao je gospodski, poput Pavkovića. Toliko je bio zaljubljen u jednu ženu i tužan zbog neuzvraćene ljubavi, te je u trenutku najveće tuge ostavio harmoniku, otišao u kuhinju, odsjekao satarom svoj mali prst i donio joj na tacni. (Naj portal)
