Dva kilometra od Trgovišta na samom jugu Srbije nalazi se jedna malena crkva u kojoj se niko ne vjenčava niti se obavljaju sakramenti. Istovremeno, mještani pričaju kako “crkva pomaže ženama da dobiju potomstvo”.

Crkvica je posvećena Presvetoj Bogorodici. Stijene koje ju okružuju jako sliče Đavoljoj varoši u okolici Kuršumlije. Do Vražjeg kamena nije nimalo lako doći. Svako ko se uputi onamo, suočava se s kamenim putem koji okružuje gusta šuma.

Za crkvicu se procjenjuje da je izgrađena u 14. vijeku te da je dao izgraditi vlastelin Dejan Marković, zet cara Dušana. Legendi vezane uz ovu crkvicu, te ovaj živopisni kraj ima dosta, no najpoznatija je jedna koja se prepričava doslovno sa strahopoštovanjem.

Prema uvriježenoj legendi, dvoje mladih iz ovog kraja zavoljeli su se iskrenom ljubavlju te su se odlučili vjenčati upravo u toj crkvici jer su se u njenoj okolini sastajali u tajnosti jer njihovi roditelji nisu odobravali njihovu ljubav. Djevojka je bila lijepa i jako siromašna, dok je mladić bio jedinac iz dobrostojeće porodicei. Kako je vrijeme odmicalo, dvoje zaljubljenih vidjeli su da roditelji ne odustaju od tog da ih razdvoje pa su odlučili zakleti se na vječnu ljubav baš kod te iste crkvice.

Nakon zakletve, roditelji nisu više imali drugog izbora nego napraviti svatove. Pošto je vjenčanje u crkvici bilo završeno, svatovi su vani po tamošnjem i tadašnjem običaju uzjahali konje. Mladoženjin konj se uplašio svatovske muzike te je otkasao prema provaliji zajedno s mladoženjom.

Mlada je potrčala prema provaliji i ne razmišljajući ni trenutka skočila za svojim voljenim u provaliju. U času je veselje svatova zamijenila tuga i jauk. Nikada se više niko tu nije vjenčao, jer prema narodnoj predaji se kaže da ta crkvica “nije na radost građena”.

Postoji još jedna manje poznata legenda, a seže u doba same gradnje crkvice Presvete Bogorodice. Pokraj rijeke koja u blizini protječe, mještani su zidali crkvu. Ali, što god su preko dana sazidali, vrag je preko noći odnosio na samu liticu gdje je crkvica i sagrađena.

Unatoč tom događaju, u narodu kruži i lijepa priča vezana za samu crkvicu Presvete Bogorodice. Svi mladi bračni parovi koji u želji za potomstvom hodočaste to mjesto, poslije će se obradovati prinovi u porodicii.

Prema jednoj predaji, đavoli su htjeli preokrenuti Pčinje koja ispod teče, prema Bugarskoj, i zato su kod sela Šajince pokušali spojiti njene obale. Sa pčinjskih su brda dovlačili čitave stijene, ali ćudljivu rijeku nisu mogli pobijediti. Najzad su otišli u Končuljsku klisuru, prema Kosovskom Pomoravlju.

Ondje su među kamenjem našli pravi gorostas. Uprtili su ga na leđa i vratili se nazad. No, kamen je bio veoma težak pa su se na putu često odmarali. Kad su stigli blizu Trgovišta, zapjevali su prvi pijetlovi. Đavoli su onda bacili kamen pored jedne vodenice i nestali. I tako je tog jutra pored rijeke osvanuo Vražji kamen. (Naj portal)