Zanimljivosti

U ovom plemenu odrasle žene se udaju za desetogodišnjake: SVETA DUŽNOST DA ODGOJI SVOG “DJEČAKA MUŽA” (Video)

Published

1 godina

12/05/2023

Širom svijeta nalaze se brojna primitivna plemena koja se svjesno drže izolovana od modernog društva kako bi očuvala svoju kulturu. Među njima se ističu pripadnici plemena Bonda, koji se smatraju jednim od najstarijih u Indiji.

Njihova istorija datira hiljadama godina, a zbog življenja u izolaciji, nisu se uspjeli prilagoditi savremenim promjenama. Kao rezultat toga, njihova kultura je često nazivana ”zamrznutom u vremenu”, te krije neobične tradicije i običaje koji su preživjeli mnoge generacije.

Ako se uputite u izolovane brdske regije okruga Malkangiri na jugozapadu Odise u Indiji, imat ćete osjećaj kao da ste se vratili u neka davna vremena. Plemena koja tamo žive održavaju svoj primitivni životni stil koji se nije promijenio tokom mnogih godina, a njihova kultura sadrži jednostavnost koju je teško pronaći u današnjem modernom svijetu. Pripadnici plemena Bonda u potrazi za pravom srećom vjeruju u život u skladu s prirodom, udaljen od modernih tehnoloških izazova.

Međutim, ono što čini njihovu kulturu posebno zanimljivom jest praksa udaje žena za vrlo mlade dječake te posvećivanje polovice svog života odgajanju svojih muževa. Ova tradicija odražava njihove duboke kulturalne vrijednosti i pripada jednom drugačijem vremenu, no i danas je sastavni dio njihovog načina života.

Pleme Bonda, sa svojih 12.000 članova, i dalje se oslanja na nekadašnje načine ekonomije, poput lova za hranom i korištenja prirodnih resursa za gradnju svojih domova. Međutim, nedavno su se otvorili svijetu te dozvoljavaju putnicima da ih posjete i ostanu s njima, što im omogućuje da zarade nešto novca za kupovinu stvari koje ne mogu sami proizvesti. Unatoč svojoj jednostavnosti, život pripadnika ovog plemena izuzetno je intrigantan.

Kao primjer, praksa udaje za mladog dječaka osmišljena je kako bi se osigurala dugotrajnost njihovog načina života te kako bi se zajamčilo opstajanje plemena. Mnogi starješine vjeruju da je upravo ta tradicija odigrala ključnu ulogu u održanju ovog primitivnog i izolovanog naroda. Uobičajeno je da se žena uda za dječaka u dobi od samo deset godina. U njihovoj kulturi, žena ima odgovornost da odgaja svog mladog muža, tako da će, kad ona ostari, on biti u stanju brinuti se za nju. Žene iz ovog plemena uglavnom se udaju između 25 i 30 godina života, a ako se dječak ne oženi do svoje 14 godine, smatra se prestarim da bi bio muž.

U kulturi plemena Bonda, supruga igra važnu ulogu u odgoju svog “djeteta muža”. Ona prenosi znanje i vještine potrebne za preživljavanje u prirodi te osigurava da muž kada postane odrasla osoba, bude spreman preuzeti odgovornost za sebe i svoju porodicu.

Kao rezultat ove kulture, žene su u plemenu Bonda visoko cijenjene i smatraju se moćnijima i dugovječnijima od muškaraca. Stoga nije čudno što žene čine većinu stanovništva, dok se muškarci uglavnom bave lovom i prikupljanjem hrane. To je posebno zanimljivo za promatrače koji dolaze iz drugih kultura i svijetova, koji su navikli na drukčiju raspodjelu spolnih uloga. (Naj portal)

Tagovi:dječak pleme

Sljedeća vijest

Vic: ZAR NEMATE OVOGODIŠNJI BENZIN?

Predhodna vijest

Vic: MOŽDA SEBI KUPIM NOVO AUTO

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

8 sati

16/09/2024

NajPortal.ba

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.