Umro je veliki umjetnik iz Hrvatske Jasmin Stavros, ali malo ko zna da je on rođen kao Milo Vasić. To je njegovo pravo ime i prezime.

Nije naravno bio jedini na sceni koji je uzeo umjetničko ime. Kada je kao najpoznatiji bubnjar Jugoslavije, počeo na incijativu pokojnog Rajka Dujmića pjevati, Dujmić je zaključio i kako bi bilo dobro da s tim profesionalnim iskorakom ide i novo scensko ime.

‘‘Nisam se mogao zvati onako kako sam se zvao, kao pjevaču to ne bi bilo zvučno ime. Moji preci su negdje iz Grčke. Rajko me sve to pitao i onda sam mu ispričao kako su oni došli. Ima jedno mjesto u Grčkoj koje se zove Stavros. Pitao me potom kako mi se zove majka, ja sam rekao Jasna i onda je on rekao zvat ćeš se Jasmin. I tako je nastao Jasmin Stavros. Bilo je to zvučno ime. Moji roditelji su to prihvatili kao normalno, prebacio sam sve dokumente još 1989. godine. Sad sam i dalje Stavros, živimo s tim Stavrosom 30 i nešto godina. Sad su i djeca uzela to prezime‘‘, ispričao je Stvaros 2021. za INmagazin Nove TV.

Nekoliko godina prije u intervjuu za istu emisiju otkrio je kako su mu roditelji reagirali na to.

“Moj pokojni otac znao je reći: Ok, sad se prezivaš Stavros, ali i dalje si moj sin! Majka je to teško podnijela. Pogodilo je to i nikada me nije nazvala Jasmine! Zvala bi me Milo i najviše srićo moja.”, kazao je Stavros.

Sravros je rođen u muzičkoj porodici. Njegov pokojni otac je bio muzičar, djed i brat su se bavili muzikom, a majka je pjevala u HNK-Split. Završio je osnovnu muzičku školu (klavir) i srednju muzičku školu (kontrabas). Od dvanaeste godine svirao je bubnjeve, a kao 15-godišnjak počeo je profesionalno svirati u brojnim splitskim sastavima: Delfini, Mladi batali (današnji Magazin), grupi More…

Sarađivao je s Josipom Lisac, Arsenom Dedićem, Duškom Lokinom, Mišom Kovačem, Ivicom Šerfezijem, Nedom Ukraden, Ljupkom Dimitrovskom, Doris Dragović koju je kao bubnjar pratio na Eurosongu 1986. godine u Norveškoj, u vrijeme kada je još nosio čuvenu ‘fudbalerku‘ koja je zabilježena i na video-spotu u pjesmi ‘Željo moja‘…

U Americi je završio i privatnu džez akademiju Stanley Spector u New Yorku. Kao jedan od najboljih studenata i zapravo najbolji student iz Evrope dobio je 1982. godine zelenu kartu za boravak u Americi. U tom je trenutku već imao ženu i dvoje djece zbog kojih se ipak odlučio vratiti u domovinu, a njegovo iskustvo opisano je kasnije u njegovom velikom hitu ‘Dao bi sto Amerika‘ čiji stihovi glase: ‘Dao bi sto Amerika, Sve na svijetu ja bi dao, Tek da sjednem na verandu, Pa uz karte i bevandu brojim valove…‘ (Naj portal)