Pratite nas

Zanimljivosti

Umro a penziju nije dočekao: SJEĆANJE NA VELIKOG RAMČETA, KRALJA ORIJENTALNE I ROMSKE MUZIKE SA BAŠČARŠIJE!

Published

on

Umro a penziju nije dočekao: SJEĆANJE NA VELIKOG RAMČETA, KRALJA ORIJENTALNE I ROMSKE MUZIKE SA BAŠČARŠIJE!

20. avgusta 2007. godine umro je Sulejman Ramadan Ramče. Sarajevska muzička legenda kakva se rađa jednom u hiljadu godina. Skroman, jednostavan, dobronamjeran, omiljen, vedrog duha….

Bole rane

Pamtimo ga po tome, ali i po pjesmama. Pamtimo kako je zbog rasta zbijao šale na svoj račun, a kako se radovao kada mu je Rizo Hamidović donio suncobran da ga čuva od kiše.

A onda počnu da bole rane. Puno je napravdi Sarajevo činilo prema Ramčetu, umro je a da penziju nije dočekao, umalo ga ne strpaše u zatvor, htjedoše mu uzeti dom na Baščaršiji… Danas ga niko ne spominje, a Ramče je dao Sarajevu, više nego što su Izetbegovići i njihova svita pokrali u BiH u posljednjih 30-tak godina. Tako je to kada u Sarajevo dođu divlji, pa protjeraju „pitome“.

Odakle seljak ili papak koji se dočepao vlasti u poratnom periodu zna ko je i šta je Ramče Sarajevu?

On je, zapravo, bio univerzalni i svestrani umjetnik; pored romskog pjevao je i turski, indijski, pa i španski melos. Rođen je u Skoplju, ali je sa nepunih sedam godina stigao u Sarajevo. Od tada on prigrlio Šeher na Miljacki, a Sarajevo prigrlilo Ramčeta! Jedno vrijeme je sa ocem Demirom čistio cipele gospodi iz sarajevske Titove ulice. A onda se otisnuo u muzički svijet. Sa 12 godina je ušao u kafanu kao bubnjar, a nakon toga se otisnuo i u pjevačke vode.

Ramče je bio i ostao kralj orijentalne pjesme svih vremena, najljepši biser sa Baščaršije. Nema osobe u ondašnjem Sarajevu ili Jugoslaviji da nije voljela Ramčeta. Bio je i ostao čovjek – raja.

Ramčetova ulica

Stare Sarajlije, danas kada prolaze pored hotela „Evropa“ uvijek sa sjetom pogledaju u zgradu u kojoj je Ramče živio sa surpugom i djecom, a onda pogled odluta do „Bečkog restorana“, gdje je Ramče kafenisao sa kolegama iz estradnog svijeta, ali i sa baščaršijskim zanatlijama.

– Ja bih ovu ulicu nazvao Ramčetova ulica. Puno je Sulejman Ramadan Ramče zadužio Sarajevo, mnogo više od ovih današnjih junaka i ministara – kazao je jednom prilikom novinar Ekrem Milić, prisjećajući se Ramčeta.

Slična mišljenja čuti ćete od većine sarajevskih muzičara, menadžera, novinara, ugostitelja… Ramčeta su naprosto obožavali Amela Zuković, Mićo Radovanović, Hari Mata Hari, Rizo Hamidović, Hanka Paldum, Ferid Avdić, Mile Kitić, Ibro Mangafić… Iz mora dogodovština, izdvajamo onu kada mu je Rizo Hamidović donio suncobran na poklon iz Amerike. Godinama se prepričavala ta zgoda, koja zapravo kazuje o tome koliko je Ramče bio omiljen među kolegama.

– Ovo ti je da ne pokisneš – kazao je Rizo Ramčetu, koji je bio nizak rastom, ali veliki sa toplom dušom i plemenitim srcem.

Ramčetove lokice

Na kraju da spomenemo neke od nezaboravnih Ramčetovih hit pjesama: “Alma, ti si moja”, “Esma, Esma”,”Crne kose”, “Elizabet”, “U tuđini sada patim”, “Želio bih otac biti”…

Ramčeta pamtimo i po tome što je dugi niz godina bio glavni u očuvanju tradicionalnog sarajevskog „Bala Roma“, koji se svake godine održavao u sarajevskom hotelu „Evropa“ ili restoranu „Bazeni“. Pamtimo ga i po tome da je bio prvi narodnjak koji je na sceni nastupao sa svojom plesnom grupom, u kojoj su bile mlade i atraktivne djevojke, odjevene u romskim šarenim i bljestavim haljinama.

Kasnije će Zdravko Čolić krenuti sa baletnom grupom „Lokice“, a kada je to vidio Ramče, samo je šeretski kazao:

– Sad ću ja svoje cure nazvati „Ramčetove lokice (kokice)”!

Godine prolaze, ali uspomene na Ramčeta ne blijede. Ne blijede bar kod onih ljudi koji cijene umjetničke, ljudske i patriotske vrijednosti kod svake osobe. Nažalost, danas je mali broj Sarajlija čija se nešto pita među novom generacijom „moćnika“ stvorenih migracionim kretanjima i rodbinskim vezama sa Izetbegovićima. I njima je Ramče, spjevao pjesmu, ali oni je nisu čuli. Posvetio je u ratnim vremenima jednu pjesmu i Aliji Izetbegoviću, ali izgleda da se nije puno svidjela SDA postavi, pa je Ramče zadnjih godina jako teško živio. Jedva je i penziju dobio….

Otjeraše pitome

Tako je to kada u velike sredine dođu „divlji“ pa zarobe ili otjeraju pitome! Njima ništa nije sveto, a istoriju pamte od dana kada su dobili dokumente na kojima piše da su postali stanovnici Sarajeva.

Ipak, dok Sarajevo postoji i Miljacka teče, raja Ramčeta zaboraviti neće! ((Naj portal/Ekrem Milić Foto:Facebok)

 

Zanimljivosti

Uspjeh Nihada Mameledžije, jednog od najboljih bh. kuhara: U Saudijskoj Arabiji otvoren restoran sa njegovim imenom i bosanskom kuhinjom

Published

on

Uspjeh Nihada Mameledžije, jednog od najboljih bh. kuhara: U Saudijskoj Arabiji otvoren restoran sa njegovim imenom i bosanskom kuhinjom

Prave bosanske specijalitete, i to po tradicionalnoj recepturi, sada je moguće pojesti i u dalekoj Saudijskoj Arabiji.

Glavni krivac za to je jedan od najboljih bosanskohercegovačkih kuhara Nihad Mameledžija koji je već nekoliko mjeseci stanovnik Al Hofufa, najvećeg grada u oazi Hasi u istočnom dijelu Saudijske Arabije.

Veliko priznanje

Al Hofuf ima mnogo toga za ponuditi posjetiocima. Ovaj grad nudi prekrasne pustinjske krajolike, bogatu historiju i kulturu, kao i predivne parkove i vrtove, a jučer je u njemu počeo sa radom restoran „Chef Nihad“.

Tokom svoje karijere Nihad Mameledžija proputovao je mnogo zemalja, isprobao raznovrsna jela. Kuhao za brojne narode, a sada je kao kruna višedecenijskog rada došao restoran koji nosi njegovo ime.

– Ovo je stvarno veliko priznanje. Arapski investitori odlučili su restoran nazvati mojim imenom. Prvobitna ideja je bila da se zove „Restoran Slow Fusion“, ali su ga na kraju nazvali po meni i u budućnosti eventualno planiraju pokrenuti lanac restorana sa tim brendom, po uzoru na poznate chefove Nusreta Gokcea, Buraka Ozdemira, Jamieja Olivera…

U visokoj gastronomiji je sada trend da se restorani nazivaju imenima chefova i zaista mi je u neku ruku bilo drago na tom prijedlogu, a sa druge strane znao sam kakvu to odgovornost nosi – kaže na početku razgovora Mameledžija.

Nihad je u Saudijsku Arabiju došao na kraći period i nije imao namjeru da se duže zadržava.

Fine dining

– Nisam imao velike planove, ali ponuda koju sam dobio od investitora jednostavno se nije mogla odbiti. Prihvatio sam i vidjet ćemo sad kako će se ta cijela priča odvijati. Restoran smo otvorili 1. oktobra. Prvobitna ideja investitora je bila da to bude gril restoran sa sarajevskim ćevapima kao glavnim proizvodom. No, nakon moje prezentacije cjelokupne bh. kuhinje, ali i dijela balkanskih i mediteranskih specijaliteta, odlučeno je da to bude bosanski-balkanski-mediteranski fine dining.

Jedno od jela koje ih je najviše oduševilo je naš kralj svih pita burek. Arapi jako vole rižu i to basmati i jasmin rižu koje su dvije popularne vrste dugog zrna. Posebno vole biryani i kabsu. To su njihova glavna jela, a, naravno, vole gril. Regija u kojoj se nalazi Al Hofuf dugo je bila pod Osmanskim carstvom tako da vole i tursku kuhinju i dobro prolaze naša jela “na kašiku“, kao što su bamija, sitni ćevap i tarhana – govori Mameledžija.

Arapi vole luksuz, tako da su svi restorani velikih kvadratura i troši se mnogo novca na enterijer u kojem dominira zlato i mermer.

– Vodi se računa u svakom detalju. Same kuhinje su dobro opremljene sa modernom i najnovijom opremom. Veliki izazov ovog posla i samog restorana je kako kreirati jela koja se sviđaju Arapima, jer su oni ljudi sa specifičnim okusima, navikama i željama. To određuje i samu uspješnost restorana. Generalno restorana ima puno, skoro na svakom koraku, i skoro svih svjetskih kuhinja.

Osam nacija

Otvaraju se i zatvaraju, kao i svugdje u svijetu. Neki su uspješni, neki ne i vrlo brzo se zatvaraju nakon samog otvaranja. Još jedan od izazova sa kojima sam se susreo je i radna snaga, koja je problem širom svijeta. U mojoj kuhinji, pored bosanske, imamo još osam nacija. Tu su radnici iz Tunisa, Egipta, Šri Lanke, Indije, Bangladeša, Maroka, Nepala i Kenije. Kuhanje je jedna visoka filozofija, nije baš lako sabrati sve tajne u dvije rečenice. Kada se kuha na visokom nivou, mora se paziti na svaki i najmanji detalj. Da finalni produkt bude ukusan, ali da to i na tanjiru lijepo izgleda – ističe jedan od najboljih bh. kuhara.

Nihadu nedostaje Sarajevo, i, kako kaže, kada čovjek proputuje svijetom shvati zašto svi vole svoju rodnu grudu.

– Saudijska Arabija je lijepa, ali nigdje nema Bosne… AL Hofufu i regija Al Ahsa u kojoj se nalazi je u stvari najveća oaza u Saudijskoj Arabiji. Ima velike zalihe vode pod zemljom, veliki je proizvođač hurmi i zadnje uporište Osmanskog carstva na Arapskom poluotoku.

U blizini je Dammama i Khobara, poznatih gradova u kojima je sjedište naftnog giganta Saudi Aramco, jedne od najuspješnijih svjetskih kompanija. Temperature i klima su nešto na što treba vremena da se čovjek navikne. Zima je jako ugodna sa 30 stepeni Celzijusovih, a cijelo ljeto temperature su oko 50 stepeni – kaže Mameledžija.

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending