Pratite nas

Zanimljivosti

Umro a penziju nije dočekao: SJEĆANJE NA VELIKOG RAMČETA, KRALJA ORIJENTALNE I ROMSKE MUZIKE SA BAŠČARŠIJE!

Published

on

Umro a penziju nije dočekao: SJEĆANJE NA VELIKOG RAMČETA, KRALJA ORIJENTALNE I ROMSKE MUZIKE SA BAŠČARŠIJE!

20. avgusta 2007. godine umro je Sulejman Ramadan Ramče. Sarajevska muzička legenda kakva se rađa jednom u hiljadu godina. Skroman, jednostavan, dobronamjeran, omiljen, vedrog duha….

Bole rane

Pamtimo ga po tome, ali i po pjesmama. Pamtimo kako je zbog rasta zbijao šale na svoj račun, a kako se radovao kada mu je Rizo Hamidović donio suncobran da ga čuva od kiše.

A onda počnu da bole rane. Puno je napravdi Sarajevo činilo prema Ramčetu, umro je a da penziju nije dočekao, umalo ga ne strpaše u zatvor, htjedoše mu uzeti dom na Baščaršiji… Danas ga niko ne spominje, a Ramče je dao Sarajevu, više nego što su Izetbegovići i njihova svita pokrali u BiH u posljednjih 30-tak godina. Tako je to kada u Sarajevo dođu divlji, pa protjeraju „pitome“.

Odakle seljak ili papak koji se dočepao vlasti u poratnom periodu zna ko je i šta je Ramče Sarajevu?

On je, zapravo, bio univerzalni i svestrani umjetnik; pored romskog pjevao je i turski, indijski, pa i španski melos. Rođen je u Skoplju, ali je sa nepunih sedam godina stigao u Sarajevo. Od tada on prigrlio Šeher na Miljacki, a Sarajevo prigrlilo Ramčeta! Jedno vrijeme je sa ocem Demirom čistio cipele gospodi iz sarajevske Titove ulice. A onda se otisnuo u muzički svijet. Sa 12 godina je ušao u kafanu kao bubnjar, a nakon toga se otisnuo i u pjevačke vode.

Ramče je bio i ostao kralj orijentalne pjesme svih vremena, najljepši biser sa Baščaršije. Nema osobe u ondašnjem Sarajevu ili Jugoslaviji da nije voljela Ramčeta. Bio je i ostao čovjek – raja.

Ramčetova ulica

Stare Sarajlije, danas kada prolaze pored hotela „Evropa“ uvijek sa sjetom pogledaju u zgradu u kojoj je Ramče živio sa surpugom i djecom, a onda pogled odluta do „Bečkog restorana“, gdje je Ramče kafenisao sa kolegama iz estradnog svijeta, ali i sa baščaršijskim zanatlijama.

– Ja bih ovu ulicu nazvao Ramčetova ulica. Puno je Sulejman Ramadan Ramče zadužio Sarajevo, mnogo više od ovih današnjih junaka i ministara – kazao je jednom prilikom novinar Ekrem Milić, prisjećajući se Ramčeta.

Slična mišljenja čuti ćete od većine sarajevskih muzičara, menadžera, novinara, ugostitelja… Ramčeta su naprosto obožavali Amela Zuković, Mićo Radovanović, Hari Mata Hari, Rizo Hamidović, Hanka Paldum, Ferid Avdić, Mile Kitić, Ibro Mangafić… Iz mora dogodovština, izdvajamo onu kada mu je Rizo Hamidović donio suncobran na poklon iz Amerike. Godinama se prepričavala ta zgoda, koja zapravo kazuje o tome koliko je Ramče bio omiljen među kolegama.

– Ovo ti je da ne pokisneš – kazao je Rizo Ramčetu, koji je bio nizak rastom, ali veliki sa toplom dušom i plemenitim srcem.

Ramčetove lokice

Na kraju da spomenemo neke od nezaboravnih Ramčetovih hit pjesama: “Alma, ti si moja”, “Esma, Esma”,”Crne kose”, “Elizabet”, “U tuđini sada patim”, “Želio bih otac biti”…

Ramčeta pamtimo i po tome što je dugi niz godina bio glavni u očuvanju tradicionalnog sarajevskog „Bala Roma“, koji se svake godine održavao u sarajevskom hotelu „Evropa“ ili restoranu „Bazeni“. Pamtimo ga i po tome da je bio prvi narodnjak koji je na sceni nastupao sa svojom plesnom grupom, u kojoj su bile mlade i atraktivne djevojke, odjevene u romskim šarenim i bljestavim haljinama.

Kasnije će Zdravko Čolić krenuti sa baletnom grupom „Lokice“, a kada je to vidio Ramče, samo je šeretski kazao:

– Sad ću ja svoje cure nazvati „Ramčetove lokice (kokice)”!

Godine prolaze, ali uspomene na Ramčeta ne blijede. Ne blijede bar kod onih ljudi koji cijene umjetničke, ljudske i patriotske vrijednosti kod svake osobe. Nažalost, danas je mali broj Sarajlija čija se nešto pita među novom generacijom „moćnika“ stvorenih migracionim kretanjima i rodbinskim vezama sa Izetbegovićima. I njima je Ramče, spjevao pjesmu, ali oni je nisu čuli. Posvetio je u ratnim vremenima jednu pjesmu i Aliji Izetbegoviću, ali izgleda da se nije puno svidjela SDA postavi, pa je Ramče zadnjih godina jako teško živio. Jedva je i penziju dobio….

Otjeraše pitome

Tako je to kada u velike sredine dođu „divlji“ pa zarobe ili otjeraju pitome! Njima ništa nije sveto, a istoriju pamte od dana kada su dobili dokumente na kojima piše da su postali stanovnici Sarajeva.

Ipak, dok Sarajevo postoji i Miljacka teče, raja Ramčeta zaboraviti neće! ((Naj portal/Ekrem Milić Foto:Facebok)

 

Zanimljivosti

VIDEO Slučajni susret otkrio zanimljive detalje: Koji Sarajlija je najmlađi taksista u Evropi

Published

on

Edin s našim novinarom Batom Šišićem

Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.

Osmijeh od uha do uha

Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.

Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.

– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.

Njihovo dijete

Kako su te prihvatili stariji taksisti?

– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.

 

Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.

– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.

Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.

– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.

Student Informatike

Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?

– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.

Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:

– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.

Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?

– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.

Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.

Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.

Bato Šišić (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending