Pratite nas

Sudbine

Devalvacija jednog osmjeha: TEŠKA SUDBINA ARIFA HERALIĆA, ČUVENOG LICA SA JUGO HILJADARKE (VIDEO)

Published

on

Svi socijalistički režimi, uključujući i onaj jugoslavenski su u fokus svoje ideologije postavljali radnike. Radnik, pogotovo onaj iz teške industrije, bio je simbol snage i progresa, pa se nerijetko nalazio i na valutama komunističkih država. Jedan od tih radnika je bio i Arif Heralić.

Arif se, kao i brojni u to vrijeme, 50-ih godina preselio u grad, u njegovom slučaju Zenicu gdje se zaposlio u tamošnjoj željezari. Poznata fotografija koja se na kraju našla na novčanici bila je djelo fotografa “Borbe” Nikole Bibića koji je 1954. godine bio u posjeti zeničkoj željezari. Arif je bio višestruki udarnik. Odlikovan je ordenom Rada i reda, II reda kao i medaljom za rad.

Fotografija je odabrana s velikom pažnjom, sretan radnik je imao duboku simboliku za jugoslovenske vlasti.

Novčanica sa Arifovim likom je puštena u opticaj 1955. godine, s nominalom od hiljadu dinara. Preživjela je višestruke pokušaje reforme jugoslovenskog monetarnog sistema pa je tako već 1965. godine dobila novu vrijednost od 10 dinara te je korištena sve do konca 80-ih godina prošlog vijeka.

No, Arif nije imao velike koristi od pojavljivanja na novčanici, naprotiv govorio je da je “obolio na srcu” nakon što je puštena u promet. Navodno je i pretučen nakon što se lažno pročulo da je od vlasti dobio dva miliona dinara.

Pokušao je i sudskim putem dobiti naknadu za pojavljivanje na novčanicama, ali mu je na kraju rečeno da na novcu nije njegova fotografija nego crtež te je na sudu predočen dokaz da je on potpisao korištenje svog lika za simboličan novčani iznos.

Odao se alkoholu, a u razgovoru sa TV Zagreb kazao je da je svaki dan pio “po pola litre”.

Četiri godine prije njegove smrti emitovan je dokumentarni film “Devalvacija jednog osmijeha” u režiji Vojdraga Berčića, u proizvodnji “Zagreb filma” i SDF-a. Kada je TV Zagreb emitirao film o iskorištenom i odbačenom heroju rada, izbio je ogroman skandal.

Kako je ovakva priča rušila narativ režima o sretnom radniku, TV Zagreb se morao izviniti gledaocima nakon emitiranja filma nazivajući ga političko-programskom greškom, dok je urednik filmskog programa podnio ostavku.

Arif je kao invalid rata umro u teškom siromaštvu i bijedi 16. juna 1971. godine u svojoj 49-oj godini. Imao je 12-tero djece od kojih je njih sedam dočekalo školski uzrast. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending