Pratite nas

Sudbine

Simona Milas savjetuje: KAKO IZAĆI IZ DUGOVA “DO GUŠE”

Published

on

Malo je onih koji danas ne duguju bankama, državi, rodbini, prijateljima…. To su posljedice potrošačkog društva. Dok se jedni nekako koprcaju u “dužničkom životu”, drugi poput Simone Milas iz Australije pronalaze formula, po kojoj rjeršavaju svoje problem.

Ona je, kaže, bila u dugovima do guše. Dugovala je 187.000 dolara, a da nije imala ništa opipljivo iz tog duga – za te pare nije kupila ni kuću, niti pokrenula posao. Prosto, zadužila se, taj novac je ispario na svakodnevnicu, a onda se jednog jutra probudila i shvatila da je do guše u dugovima.

Morala je nešto da preduzme. Zdrav razum rekao bi joj da štedi svaku paru, da odredi sebi minimalni budžet i da ga se strogo pridržava i sve one silne savjete koji su dobro poznati. Ali, Simona je krenula drugim, sasvim nelogičnim putem.

“LOgika u takvim situaijama nalaže da se proda sve što se ima. Ja nisam to željela, nego sam odlučila da živim potpuno drugačije. U roku od dvije godine sam uspjela se izvući iz dugova – kaže Simona koja je o svom iskustvu napisala i knjigu, a redovno drži i radionice širom svijeta.

Kako kaže, jedan od važnijih savjeta je da uvijek nosite što više novca sa sobom kako biste se osjećali bogato.
– Zamislite koliko biste se drugačije osjećali kada biste svaki put kada otvorite novčanik u njemu zatekli gomilu novčanica umjesto računa i praznog prostora? Vježbajte da uvijek imate novac pri sebi. Uvijek nosite onoliko novca koliko mislite da kod sebe uvijek ima imućan čovjek. Kada imate novac, ne osjećate potrebu da ga trošite. Znate da je tu i da uvijek možete da posegnete za novčanikom, i ne mame vas sve stvari o kojima razmišljate kada ste bez marke – savjetuje Simona.

Još jedan njen trik je taj da je čuvala 10 centi od svakog dolara koji joj je prošao kroz ruke.

– Sačuvajte 10 odsto od svakog novca koji vam prođe kroz ruke. I ne gledajte na to kao na crni fond. To je prosto novac koji imate i koji vam pričinjava zadovoljstvo svojim rastom. Čuvajte ga u slamarici, u banci, kako god vam odgovara, samo ga čuvajte – kaže Simona.

Uz to, kako kaže, ako planirate da investirate, uvijek je bolje kupovati predmete koji su sami po sebi vrijedni – predmete od dragog i poludragog kamenja ili slične stvari.

“Zaboravite na “liste želja” koje svi imamo u jednom trenutku. Samo radite ono što vam pričinjava zadovoljstvo – vama lično, a ne nekome iz vaše okoline. Ne radite i ne kupujte stvari da biste impresionirali druge. Tako čuvate novac, a niste očajni, naprotiv! – zaključuje na kraju Simona. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending