Pratite nas

Sudbine

Uskratili joj let: ATRAKTIVNU TENISERKU IZBACILI IZ AVIONA

Published

on

Vitalia Diatchenko je svoje iskustvo podijelila na instagramu, gdje je napisala šta joj se tačno desilo. Trebalo je da leti od Kaira do Nice, preko Varšave… Ali, nije poletjela

Atraktivna i lijepa ruska teniserka trenutno je 250. na svijetu, tvrdi da je bila diskriminisana zbog svoje nacionalnosti od poljske aviokompanije “Lott Airlaines”.

Njena priča odmah je dospjela u svjetske medije, a mnogi su je podijelili na društvenim mrežama. Prosto je nevjerovatno da se ovakve stvari dešavaju. Ruski i bjeloruski sportisti su pod oštrim sankcijama svjetskih sportskih organizacija, a teniserima i teniserkama je među rijetkima dozvoljeno da se takmiče.

“Danas mi je “Lott Airlines” (poljska aviokompanija) uskratila let za Korziku na relaciji Kairo – Varšava – Nica, pošto sam vlasnik ruskog pasoša. Pravilo aviokompanije je da ne dozvoljava Rusima da uđu u avion!

Imam sva pisma podrške od strane WTA i ITF, ali u modernom tenisu to ništa ne znači. Imala sam i pismo podrške mog oca, inače rođenog u Ukrajini, koji radi za Ujedinjene nacije. U pravilniku kompanije jasno piše da pravo da lete imaju članovi porodica ljudi koji su na misiji u UN i imaju diplomatski pasoš. Ali, izgleda da ovo pravilo više ne važi za mene.

Kao rezultat toga, zaglavila sam 18 sati na aerodromu u Kairu, noću, bez hrane, sna i mogućnosti da odletim! Jedna djevojka, sama, na aerodromu, noću. Putujući kao ruski državljanin po Evropi, dobila sam posljednju vizu na samo 14 dana!

Kao profesionalnom sportisti, potrebno mi je svake nedelje da se takmičim na turnirima. Imam pravo da uđem samo u Španiju, pošto mi je ta zemlja izdala vizu. Dakle, let mora proći samo kroz Španiju!

U druge zemlje, na primjer gdje se održava moj turnir (Francuska), nemam pravo da letim. To mi je rekla osoba zadužena za ukrcavanje na let “Lufthanse Airlines”. Druga kompanija, sa kojom sam takođe pokušala da odletim, nije htjela da mi proda kartu. U stvarnosti, to znači četiri leta umjesto dva.

Kraj priče. Prenoćila sam na aerodromu, tretiran sam kao građanin 3. klase (zbog nacionalnosti), izgubila sam nekoliko hiljada eura, jer nažalost nemam mogućnost da dođem na turnir. Postoje aviokompanija koje „ne voze Ruse“ i imaju ograničenja u viznoj situaciji. Na kraju krajeva, ne mogu da se takmičim na turniru i jedina opcija je da odem kući.

Igram kao profesionalni sportista, bez zastave, ne predstavljam svoju državu, volim svoj posao, karijeru, tenis… Da li je to fer prema sportistima koji nemaju veze sa ovom situacijom?

Oporavljam se od teške povrede posljednjih šest mjeseci, liječim se, treniram i opet ne mogu da igram poslije duže pauze – napisala je Djačenkova u instagram priči. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending