Pratite nas

Sudbine

Tuzlanske legende: PRIČA O MIDHATU HUSEJNEFENDIĆU PRVOM TAKSISTI U GRADU SOLI I PRVOM HADŽIJI KOJI JE U MEKU OTPUTOVAO “MERDŽOM”

Published

on

U knjizi “Stri dobri radio”, tuzslanki hroničar Boro Slepčević, nekadašnji novinar i urednik Radija Tuzla, između ostalog napisao je priču o Midhatu Husejnefendiću, gradske ikone, čovjeka koji je vozio prvi gradski taksi, koji je u grad donio prvi tranzistor, otvorio prvu autopraonicu

Midhat je umro 4. deembra 2011. godine, a na njegovom posljednjen ispraćaju bila je skoro cijela Tuzla. Ovdje su ga voljeli i poštovali kao plemenitog i uspješnog sugrađanina, ali i dragog gradskog šereta.

Midhat je ispričao kako je kao uposlenik Putnika vozio prvo taxi vozilo u Tuzli. Naime, poslovnica je raspolagala Renaultom starije proizvodnje, koji je služio za prijevoz mušterija koje bi dolazile u Putnik. Njegovo vozilo bilo je prepoznatljivo u gradu, a on je, između ostalog, Renaultom išao i u svatove.

Kasnije je Midhat radio na poslovima turističkog vodiča, a zabilježeno je kako je pedesetih godina prošlog vijeka u Tuzlu donio prvi tranzistor. Kupio ga je u Beču, a kada se vratio u Slani grad sugrađani su ga sa čuđenjem gledali, jer je Midhat sa sobom nosio radio koji pjeva.

Također, on je otvorio prvu autopraonicu u Tuzli, sa toplom vodom i pranjem ispod automobila, a to se dogodilo sedamdesetih godina prošlog vijek. U bogatom životopisu ostalo je upisano kako se bavio padobranstvom, auto-moto sportom, radioamaterstvom…

Bio je prvi čovjek s područja Jugoslavije koji je automobilom otišao na hadž. Vozio je Mercedesovo vozilo i 1961. godine odlučio je upustiti se u avanturu i obaviti svetu dužnost – vozilom otputovati do Mekke.

On je tada s još trojicom Tuzlaka sjeo u automobil i krenuo put Mekke. Ispratile su ga stotine sugrađana koji su mu se divili, dok je porodica strahovala da li će uspjeti i da li će se vratiti.

Put od Tuzle je vodio preko Bugarske, Turske, Sirije, Jordana, Iraka do Saudijske Arabije. U to vrijeme nisu bili izgrađeni putevi preko pustinja niti je bilo sistema navigacije koji bi usmjeravao kako doći do željene destiancije. Midhat je uz sebe imao kompas koji mu je pokazivao kojim smjerom treba ići. Točkovi su zapinjali u pijesku pa su noći provodili pod vedrim nebom spavajući na dekama koje su ponijeli sa sobom.

Putovanje je trajalo dva mjeseca, ali Midhat je uspio doći u Mekku i obaviti svetu dužnost. Kada se vratio dočekan je s velikom radošću. No, Tuzlak se nije zaustavio na tome. Po povratku, odlučio je kupiti tri kombija kako bi idući put moglo ići više njegovih sugrađana na hadž. To je i uradio, te je idući put s njim otišlo 18 Tuzlaka. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending