Pratite nas

Sudbine

Amina Koso danas je frizerka broj jedan u Bosni: ZBOG HIDŽABA NIKO JE NIJE ŽELIO ZAPOSLITI

Published

on

Jedna od hrabrih žena koja je prošla trnovit put kako bi ostala dosljedna sebi i realizovala svoju poslovnu ideju jeste Amina Koso.

Malo je žena u BiH koje vole imati divnu frizuru, a da nisu čule za Aminu Koso. Iako joj je tek 29 godina, ne nedostaje joj iskustva, znanja i vještine kad je riječ o pravljenju frizura, a kako bi išla u korak sa svjetskim trendovima u uređenju frizura, konstantno se edikuje, piše Bosnainfo.
Iako joj u onome što radi nije nedostajalo ljubavi, znanja i truda, teško je dolazila do posla, a razlog je – hidžab.

“Bila sam uspješna radnica frizerskih salona gdje sam radila do momenta kada se odlučujem pokriti odnosno staviti svoj hidžab. Tog trenutka moja marama biva nepoželjna, jer nije dres kod salona. Kasnije je bilo jako teško doći do zaposlenja skoro nemoguće. Iako je bilo teško nikad nisam došla u situaciju da se premišljam oko svog hidžaba. Taman kad sam pomislila da više neću raditi ono što volim i što me ispunjava baš tad počinje moj uspjeh. Počinjem da gradim sebe u jednom kreativnom smjeru svečanih frizura – priča Amina Koso.

Ova supruga i majka dvoje djece odlučila je uspjeti u svom poslu i pobijediti granice, kad je izgled prepreka, Amina je odlučila samostalno krenuti. Odlučila je sarađivati sa najboljim, pa su joj mentori bili i neki od najpoznatijih frizera u svijetu.

“Krenula sam prvo sama i nekim čudom u Bosnu prvi put dolazi Yeliz Kaja. To je bila moja prva stepenica i prva obuka. Kasnije sam svoje vještine nadograđivala obukama kod velikih svjetskih majstora George Kot, Ataev Oybek, Zuhra Sullieva, Jemshit Mavlyanov, Nadi Gerber. Danas iza sebe imam skoro 25.000 ljudi na Instagramu koji prate moj rad i mnogo zadovoljnih klijentica koje se vraćaju iznova – priča Amina.

Ističe kako je posvećena djeci i trudi se biti majka jer je to njena glavna uloga.

“Odgajam jednu generaciju i želim da moja djeca poštuju i da budu poštovani, da budu čestiti i uspješni. A trudim se i svojim primjerom pokazati. Moj svaki dan počinje i završava sa namazom zadovoljsto Gospodara na prvom mjestu. Nekada rad sa svojim klijenticama krećem kasno u noć jer ujutro putuju u druge države Kosovo, Srbija, Hrvatsku. Termini se jako brzo popune što me mnogo raduje – ističe Amina.

Među Amininim mušterijama ima i poznatih dama iz javnog života BiH, a kad je neko majstor svog zanata reklama nije potrebna. Na pitanje da li ima zahtjevnih mušterija i čudnih zahtjeva, Amina s osmijehom poručuje kako za nju ništa nije problem.

“Mislim da niko nije zahtjevniji od mene. Sebi zadajem jako teške zadatke npr. izrada cvijeća u kosi, ruže, orhideje, kale. Volim da radim kada igraju meni drage nogometne reprezentacije. Za moju Bosnu sam napravila veliku fudbalsku loptu od kose, za Tursku mjesec i zvijezdu, za moju Palestinu kupolu na stijeni, za Maroko pustinjsku kamilu – priča Amina.

Fotografije i snimke koje objavljuje na svom Instagram profilu potvrđuju njene riječi.

“Trenutno su najtraženiji talasi i modne linije. Nekada mi je za jednu svečanu frizuru trebalo 2h sada je to 1h. Cilj mi je bio izaći iz klasičnih frizura. Željala sam uvesti nešto elegantno i drugačije.

Ljubav, stalna edukacija i trud je nešto što me vodi i nadam se da ću i dalje ostvarivati svoje ciljeve. Imala sam teških trenutaka kada su me ljudi sputavali zbog hidžaba. Iz svega toga sam izašla jača i odlučnija. Pokazala sam i dokazala da su žene sa hidžabom ponosne, kreativne i društveno korisne – poručila je za kraj razgovora Amina Koso. (Naj portal)

http://

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending