Pratite nas

Sudbine

Amina Koso danas je frizerka broj jedan u Bosni: ZBOG HIDŽABA NIKO JE NIJE ŽELIO ZAPOSLITI

Published

on

Jedna od hrabrih žena koja je prošla trnovit put kako bi ostala dosljedna sebi i realizovala svoju poslovnu ideju jeste Amina Koso.

Malo je žena u BiH koje vole imati divnu frizuru, a da nisu čule za Aminu Koso. Iako joj je tek 29 godina, ne nedostaje joj iskustva, znanja i vještine kad je riječ o pravljenju frizura, a kako bi išla u korak sa svjetskim trendovima u uređenju frizura, konstantno se edikuje, piše Bosnainfo.
Iako joj u onome što radi nije nedostajalo ljubavi, znanja i truda, teško je dolazila do posla, a razlog je – hidžab.

“Bila sam uspješna radnica frizerskih salona gdje sam radila do momenta kada se odlučujem pokriti odnosno staviti svoj hidžab. Tog trenutka moja marama biva nepoželjna, jer nije dres kod salona. Kasnije je bilo jako teško doći do zaposlenja skoro nemoguće. Iako je bilo teško nikad nisam došla u situaciju da se premišljam oko svog hidžaba. Taman kad sam pomislila da više neću raditi ono što volim i što me ispunjava baš tad počinje moj uspjeh. Počinjem da gradim sebe u jednom kreativnom smjeru svečanih frizura – priča Amina Koso.

Ova supruga i majka dvoje djece odlučila je uspjeti u svom poslu i pobijediti granice, kad je izgled prepreka, Amina je odlučila samostalno krenuti. Odlučila je sarađivati sa najboljim, pa su joj mentori bili i neki od najpoznatijih frizera u svijetu.

“Krenula sam prvo sama i nekim čudom u Bosnu prvi put dolazi Yeliz Kaja. To je bila moja prva stepenica i prva obuka. Kasnije sam svoje vještine nadograđivala obukama kod velikih svjetskih majstora George Kot, Ataev Oybek, Zuhra Sullieva, Jemshit Mavlyanov, Nadi Gerber. Danas iza sebe imam skoro 25.000 ljudi na Instagramu koji prate moj rad i mnogo zadovoljnih klijentica koje se vraćaju iznova – priča Amina.

Ističe kako je posvećena djeci i trudi se biti majka jer je to njena glavna uloga.

“Odgajam jednu generaciju i želim da moja djeca poštuju i da budu poštovani, da budu čestiti i uspješni. A trudim se i svojim primjerom pokazati. Moj svaki dan počinje i završava sa namazom zadovoljsto Gospodara na prvom mjestu. Nekada rad sa svojim klijenticama krećem kasno u noć jer ujutro putuju u druge države Kosovo, Srbija, Hrvatsku. Termini se jako brzo popune što me mnogo raduje – ističe Amina.

Među Amininim mušterijama ima i poznatih dama iz javnog života BiH, a kad je neko majstor svog zanata reklama nije potrebna. Na pitanje da li ima zahtjevnih mušterija i čudnih zahtjeva, Amina s osmijehom poručuje kako za nju ništa nije problem.

“Mislim da niko nije zahtjevniji od mene. Sebi zadajem jako teške zadatke npr. izrada cvijeća u kosi, ruže, orhideje, kale. Volim da radim kada igraju meni drage nogometne reprezentacije. Za moju Bosnu sam napravila veliku fudbalsku loptu od kose, za Tursku mjesec i zvijezdu, za moju Palestinu kupolu na stijeni, za Maroko pustinjsku kamilu – priča Amina.

Fotografije i snimke koje objavljuje na svom Instagram profilu potvrđuju njene riječi.

“Trenutno su najtraženiji talasi i modne linije. Nekada mi je za jednu svečanu frizuru trebalo 2h sada je to 1h. Cilj mi je bio izaći iz klasičnih frizura. Željala sam uvesti nešto elegantno i drugačije.

Ljubav, stalna edukacija i trud je nešto što me vodi i nadam se da ću i dalje ostvarivati svoje ciljeve. Imala sam teških trenutaka kada su me ljudi sputavali zbog hidžaba. Iz svega toga sam izašla jača i odlučnija. Pokazala sam i dokazala da su žene sa hidžabom ponosne, kreativne i društveno korisne – poručila je za kraj razgovora Amina Koso. (Naj portal)

http://

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending