Pratite nas

Sudbine

Slavomirkih 100 i Božinih 98 ljeta: TAMO GDJE UNAC LJUBI UNU ŽIVE RELJIĆI, NAJSTARIJI BOSANSKI PČELARI

Published

on

Malo je parova u čijem životu stanuju sklad, ljubav, mir i poštovanje. A takvi su Slavimirka i Božo Reljić iz Martin Broda. Okruženi prirodom, ljepotama Une, Martinbrodskim slapovima, mirisom šume i “pjesmom” pčela dan pod dan, godina za godinu, decenija za za decenijom, doživjeli su duboku starost.

Iako narušenog zdravlja, oni su vitalni starci. Slavimirka gazi kroz stotu godinu, teže se kreće, ali još je noge ne izdaju. Božo gazi 98 godinu i svakodnevno šeta selom, obilazi slapove, uživa u njihovm hučanju. Tu je i pčelinjak. Božo se prisjeća kako se Martinbrodski slapovi nekada služili lokalnom stanovništvu.

“Mi smo prije Tesline struje u selu imali po jednu sijalicu, zahvaljujući centrali sa ovih slapova” – kazuje Božo.

Slavimirka i Božo Reljić u braku žive preko 75 godina. Proslavili su “krunsli pir”. Vjenčaii su se davne 1946. godine, izrodili četvero djece, dobili pet unuka i isto toliko paunuka. Recept za sretan brak Slavimirka definiše jednostavnim riječima:

“Bračni saputnici treba da vode račuina kako će živjeti. Nekada bude i svađe, ali čovjek mora da preživi svašta u žvotu. Mi smo se nekako potrefili jednakih naravi, nisno bili neke svađalice. Cijeli žiovot smo slušali jedno drugo – kazuje Slavimirka.

Božo je cijeli radni vijek proveo u bihaćkoj pošti. Službovao je u Drvaru, Kulen – Vakufu, Bihaću… Sjeća se da je pješke nosio pisma do Bosanskog Petrovca, jer nekada nije bilo prijevoznioh sredstava. Vremenom je unaprijeđen za direktora PTT-a Bihać.

Božo je najstariji penzioner BH Pošte, a već 40 godina je u penziji, tačnije od 1983. godine. Kao najstarijeg penzionera ugostili su ga direktorica CP Bihać, Samira Filipović i šef novčanog poslovanja, Miroslav Klobučar. U ugodnom razgovoru i uz prisjećanje kako je bilo nekada raditi u pošti, uporedili su poštu nekada i sada, te zaključili da je u ovom poslu uz trud i profesionalizam važan i lijep odnos prema korisnicima i kolegama. Iako su generacijske razlike velike, neke univerzalne vrijednosti ostale su iste.

Lijepo su evocirali uspomene, a onda se Božo zaputio u svoj Martin Brod. Kaže, da želi da bude od koristi, pa uvijek nešto radi. Nema snage, kao što je imao ali se ne predaje. Na rastanku nazdravio je svim Bosancima i Hercegovcima, uz čašicu domaće rakije. Inače,. Njegov recept za dugovječan I zdrav život je jednostavamn: domaća hrana, ljubav, rad, med i čašica domaće rakije. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending