Pratite nas

Sudbine

Izrabljivanje Krajišnika: KAKO JE MILAN JURKOVIĆ TJERAO RADNIKE HASIBA, SEJDU I SAFETA U MINSKA POLJA OKO PLITVIČKIH JEZERA?

Published

on

Poznati lički poljoprivrednik i autoprijevoznik Milan Jurković (63) zvani Bugar je dvojicu čobana koji su radili na njegovu OPG-u tjerao da ovce pasu u minski sumnjivom području, te ga je zbog toga Općinski sud u Gospiću nepravomoćno proglasio krivim za kazneno djelo protiv opće sigurnosti – da je općeopasnom radnjom izazvao opasnost za Hasiba M. iz Velike Gorice i Safeta B. iz Velike Kladuše, osudivši ga na šest mjeseci uvjetnog zatvora s rokom kušnje od dvije godine, piše Jutarnji list.

Stado ovaca, utvrdio je sud, čobani su po minski sumnjivom terenu na širem području općine Plitvička jezera, odnosno na terenima oko Kozjana, napasali od avgusta 2014. godine do avgusta godinu kasnije. Optužnica je protiv poljoprivrednika iz Perušića potvrđena još 2017. godine, a presuda je donijeta ovih dana.

Optuženi se nije osjećao krivim, rekao je na sudu da svakog novog radnika vodi 10 dana po terenu i pokazuje mu kuda se treba kretati, upravo zbog toga što je teren uokolo miniran. Navodi, međutim, da je sporno područje razminirano – na crno. Tvrdi da se 2008. godine u blizini razminiravao neki teren, te je on zamolio pirotehničare da razminiraju 300 do 400 metara lokalnog puta i od svake strane 50 metara, jer mu je to bio najkraći put od staja do pašnjaka za ovce.

Oni su to i učinili te rutu zabilježili sprejem, ali su ostale table koje upozoravaju na mine jer se to područje i dalje vodi nerazminirano. Također navodi kako ga čobani ne bi prijavili da se kobnog dana nisu napili, jer im je dao novac nekoliko dana prije nego su išli kućama.

No, prilično je zastrašujuća stvar da je jedan njegov čoban iz BiH, Sejdo Tahirović, ranije poginuo na tom terenu. Okrivljeni Milan navodi kako je kriv sam Sejdo, jer nije išao putem kojim ga je ovaj slao, već je išao “poprijeko i na mjestu poginuo”. Kod njega je radio dvije godine, “finansijski je pomogao njegovoj porodici, pa ga nisu ni za što teretili”, navodi on.

Na pitanje suda zašto se tragovi ovaca nalaze na minski sumnjivom području, on kaže kako to ne može objasniti “jer bi ovce trebale ići samo područjem koje je stvarno i razminirano”.

“U to vrijeme imao sam 500 do 600 ovaca, a danas ih imam svega 35, prešao sam na konje, upravo iz razloga što mi je bilo teško pronaći čobane. U više navrata sam pokušao riješiti problem razminiravanja, međutim sve zamolbe su mi ostale neriješene, požalio se poljoprivrednik Milan Jurković Bugar.

Hasib je ispričao kako je na posjed došao raditi preko rođaka Nezira, koji je tamo radio ranije, on mu je tako pokazao i minski sumnjivi teren, a ne vlasnik ovaca. Odlučio je pozvati policiju nakon što je gazda ošamario njegovog kolegu Safeta, priznajući da su doista toga dana i on i Safet bili pijani.

Tvrdio je da nije samo čuvao ovce na minski sumnjivom terenu, već je išao raditi i u šumu, koja je također bila pod minama. U jednom slučaju je vidio minu pored traktora na putu kojim je prošao. Oni su sve odlučili ispričati jer su se bojali za život, te je samo bilo pitanje trenutka kada će tamo opet neko stradati.

“Mine s upozorenjima bile su s obje strane puta – govori on, a onda je sudu odlučio reći još nešto.

“Neposredno prije rasprave mi je optuženi Milan Jurković platio kafu na benzinskoj stanici i ponudio mi 100 eura da kažem kako se ništa nije dogodilo. Ako tako kažem, a drugi svjedok ne dođe, da ću dobiti i njegovih 100 eura – rekao je svjedok Hasib.

Drugi čoban kaže da je kod osobe nadimka Bugar došao čuvati ovce za 3.000 kuna mjesečno jer mu je porodica bila u neimaštini. Nije mu bilo ni na kraj pameti da će morati raditi u minskom polju. Također tvrdi da je povremeno radio na poslovima utovara i istovara drva. Niko mu nije rekao da će na tim terenima biti mina, već se u to sam uvjerio, jer je “čuvajući ovce vidio dosta mina i bombi”.

“Pitao sam gazdu što ako ovce odu u minsko polje, on mi je kazao da ih samo pustim, da će se one same vratiti – rekao je.

Inače, obojica su kod Bugara radila na crno, zbog čega ih je Prekršajni sud u Gospiću novčano kaznio, a tvrde i da im je gazda ostao dužan jednu platu. Osim Hasiba, u to vrijeme kod istog poljoprivrednika radila su još četvorica radnika iz BiH-a.

Ispitani su i članovi porodice Jurković, između ostalih supruga mu i sin, koji su iskazali kako se radilo o “čobanima koji jedva znaju čitati i pisati, te su bili jako dobro upoznati s minski sumnjivim područjem, kamo nisu bili tjerani već sve izmišljaju”.

Bugarov sin navodi kako je njegov otac čobane stalno upozoravao na minski sumnjiva područja, kao i da trebaju ovce čuvati na području gdje nema opasnosti od mina.

Tokom istrage policija je sarađivala s HCR-om te su po životinjskom izmetu utvrdili da su se životinje zaista kretale po minskim poljima.

Sud smara da je u potpunosti dokazano da je “optuženi Milan Jurković u vremenu od 19. avgusta 2014. do 15. avgusta 2015. na širem području općine Plitvička jezera, iako svjestan da se radi o minski sumnjivom području, pristajući da ugrozi tjelesni integritet osoba koje su obavljale poslove čuvanja ovaca na njegovom poljoprivrednom gospodarstvu u predjelu Kozjan, zahtjevao od Hasiba M. i Safeta B., da obavljaju navedene poslove na minsko sumnjivom području, ali do ozljeđivanja imenovanih osoba zahvaljujući slučaju nije došlo”.

U obrazloženju presude se sud posebno referirao na činjenicu da je ranije smrtno stradao jedan čoban kojega je okrivljeni bio angažirao, kao i na to da je htio podmititi svjedoka da da lažni iskaz. Presuda je nepravomoćna te okrivljeni na nju ima pravo uložiti žalbu. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending