Sudbine
Za Nedeljka iz Modrče kažu da je 100% lud: POSLIJE TITOVE SMRTI I RASPADA JUGOSLAVIJE POBJEGAO U DIVLJINU I ŽIVI U ZEMUNICI
Goršatk Nedeljko Tomušilović (69) već 41 godinu živi u zemunici, divljini, daleko od ljudi, okružen divljim zvijerima. Na taj drastični potez odlučio se krajem prošlog vijeka, kada se povukao u Dugo Polje kod Modriče. Društvo mu pravi uglavnom jedno mače, sa kojim dijeli hranu, brat ga posjećuje povremeno, a informacije o svijetu dobija preko radija.
Nedeljko je stanovnik planinskog predjela, osamdesetih godina zatvorio je vrata civilizaciji i povukao se u samački život. Zbog bolesti koja ga muči već godinama za sebe kaže da je umro, ali da ga još uvijek nisu sahranili.
Bio je oženjen, ima sina, kćerku i unuke, ali nema porodičnu trpezu i porodični život. Poslije Titove smrti i raspada Jugoslavije odlučio je da se pozdravi sa svijetom i nastavi život pod vedrim nebom, kućom od blata i sa zvijerima.
Kaže da je završio osnovnu školu, a nakon nje korparski zanat.
“Zvali su me Brđo. Kada je bio rat došlo je do rasula i zatvorena je korpara. Živio sam i u Subotici, radio na građevini – kaže gorštak Nedeljko.
Prostor na kojem živi kaže da pripada njemu.
“Brat dođe kod mene, donese mi hljeba. Išao sam kod njega do skora, cijepao drva … – priča Nedeljko kome je ispred kuće sve sređeno.
Kako nije navikao na posjete i ljude, priznaje da je nervozan kad god neko dolazi kod njega.
“Sada nemam snage ni kao dijete od pet godina, a imam 69 godina. Posljednji put u Modriču bio sam 2012. Umro sam, a nisam sahranjen. To je po pitanju zdravstvenih tegoba. Nisam lovac, ali spremam našu domaću hranu. Krompir skuham. Uzmem i mlijeko, ali mi se čini da nešto nije uredu sa njim, pa dam mačetu – kaže Nedeljko, koji je uspio da se oslobodi svog najvećeg poroka, cigareta.
Oko svoje zemunice ima jabuke i grožđe od kojih se hrani, a sve što se dešava u svijetu je, smatra, „poremećeno“.
“Nijedan čovjek nije kao ja, izbjegavaju me i kažu mi da sam lud 100 odsto – ističe Nedeljko.
Na život pod vedrim nebom se ne žali, a kako kaže, da se sada ponovo rodi, samo bi želio da vrati Jugoslaviju i na njene granice stavi bodljikavu žicu.
“Imam dovoljno drva, na sedam ili osam mjesta sam napravio da mi budu bliže – priča.
U niskoj zemunici nalazi se samo jedna prostorija. U njoj krevet, šporet, jedna stolica i drveni predmeti. Nedeljko sluša radio, a redovno crta na bloku broj 5 i bojicama, za koje kaže da su mu najpotrebnije.
“Slušam izvorne pjesme i vijesti. Ništa me ne nervira – dodaje taj gorštak i zaključuje da će iza njega ostati koliba kao znak da se uvijek može imati nešto u životu. (Naj portal)
Sudbine
Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!
Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.
„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.
Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.
„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.
Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.
„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“
Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.
„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.
I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.
Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.
„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.
Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.
„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.
Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.
„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti4 sedmice
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti4 mjeseca
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON