Zanimljivosti

Smatra se simbolom trajne ljubavi i jedan je od vjesnika proljeća: SVE ŠTO TREBA DA ZNATE O ZUMBULU

Published

2 godine

12/03/2023

Ovaj cvijet živopisnih boja poznat je po svojoj debljoj stabljici i puno malih cvjetova oko nje. U Evropu je još u 16. vijeku stigao iz Azije, gdje su ga dalje razvijali, pa nam otud danas dvije vrste – rimska i holandska, raznovrsnih boja, veličina, pa čak i jačine mirisa.

Rimski ima rjeđe cvjetove obično bijele, ružičaste ili modroplave boje i intenzivnijeg je mirisa. Holandski je onaj kakvog češće viđamo kod nas, sa gusto zbijenim cvjetovima u bijeloj, bež, roze, crvenoj i ljubičastoj boji.

Ovaj cvijet jakog i slatkastog mirisa traži zaštićeno toplo mjesto na direktnom suncu. Zato saksiju sa biljkom stavite na takvo mjesto. Ako je u zemlji bogatoj hranljivim materijama i propustljivoj, dugo će cvjetati. Naravno, možete očekivati da će mirisati opojno gdje god da ga držite, bilo to u sobi ili u bašti.

Ako ste dobili zumbul u saksiji, noću u vrijeme cvjetanja sklonite ga na malo hladnije mjesto da produžite rok cvjetanja i brzo odsijecajte precvjetale cvasti. Ukoliko ga držite u kući, ne preporučuje se da bude u sobi u kojoj najviše boravite jer njegov snažan miris u prevelikim količinama može izazvati glavobolju. Držite ga podalje od baš male djece, kojoj može izazvati stomačne tegobe, ako pojedu cvjetić.

Dok raste, zumbul traži da ga obilno zalivate, pogotovo zato što mu idealno mjesto zahtijeva veliku izloženost suncu. Najbitnije je da ga odmah po presađivanju dobro zalijete i da od tada održavate zalivanje na nekoliko dana.
Ako želite da ga imate i dogodine…

Najbolje vrijeme za sadnju zumbula je krajem septembra i početkom oktobra. Ako je klima blaga, možete ga i malo kasnije zasaditi
Prilikom kupovine obratite pažnju na to da li su lukovice zumbula dobre za presađivanje, ili odaberite sadnju sjemenom.

Sadite ga u saksiji na dubini između 15 i 20 cm kako biste ostavili dovoljno mjesta da se zumbulu razviju korjenčići. Zimi saksiju unesite unutra da cvijet ne bi uvenuo od mraza.

Ako ga sadite prvi put, trebalo bi da vam biljka izraste potpuno do proljeća. Stabljiku sa cvjetovima možete da odsiječete i stavite u vazu, a druge listove ne dirajte sve dok se ne sasuše jer je njihova najvažnija uloga da obezbijede hranjive materije cvijetu.

Zumbuli se češće sade u bašti, gdje ih možete očekivati u rano proljeće, prije ostalih biljaka, a najviše vole društvo jorgovana i hortenzije

Šta narod vjeruje da zumbul čini
Legende kažu da ako nosite vijenac od raznobojnih cvjetova zumbula, dobijate hrabrost da u svakom trenutku govorite istinu. Ako pak uspijete da prevrnete unutrašnju stranu zumbula, a da ga ne pocijepate, osvojićete srce voljene osobe.

Narod vjeruje i da će snažan miris zumbula vratiti harmoniju u narušene odnose, a poklanja se u znak izvinjenja zbog osnovne simbolike izvedene iz izgleda cvijeta – poniznosti prema cvijetu koji izgleda kao obješeno zvono.

Ime „sümbül“ u bukvalnom prevodu znači „plavo zvono“, a postoji i divna priča o još jednoj simbolici – da je izvedeno od imena grčkog pastira Endimona u koga je bila zaljubljena boginja Mjeseca Selena. Naime, pastir je, zahvaljujući vječnom snu, imao vječnu mladost, zbog čega je lijepa boginja svake večeri silazila s neba da ga poljubi. Otud se uz ovaj cvijet vezuju i motivi nedostižnosti i melahnolije. (Naj portal)

Tagovi:cvijet simbol zumbul

Sljedeća vijest

OVO NISAM ZNAO PRIJE 30. GODINE: TIKTOKER POKAZAO KAKO SKINUTI FLASTER BEZ IMALO BOLA

Predhodna vijest

Vic: ZNAŠ LI DA MI DUGUJEŠ 100 KM?

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

8 sati

16/09/2024

NajPortal.ba

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.