Sudbine
Zeničke legende: NEMA VIŠE HAZBE KOSIĆ KOJA JE ŽELJELA SVOJU NURU DA UDA ZA DOKTORA ILI…
Zenica tuguje, nakon što je u mjestu Blatuša nakon pogibije zaštitnog znaka ovog grada – legendarne Hazbe Kosić, iza koje je ostala kćerka Nura.
Do nesreće je došlo na pružnom prelazu. Lokomotiva Željeznica FBiH udarila je pješakinju Hazbu Kosić (1936. godište) iz Zenice koja je smrtno stradala.
Priča o Hazbi i Nuri je, zapravo, priča o majci i kćerci koje su odveć poznate u zeničkoj čaršiji kao ponos kćerke prema majci, a potom i majke prema kćerki. Čitav su život zajedno, čitav život kćerka staru majku za ruku vodi, nije li to više od poštenja prema majci? Poznavala ih je čitava Zenica. Rahmetli Hazba i Nura itekako su simbol Zenice, mnogi su ih nazivali i “zeničke legende”, koje će pamtiti brojne generacije građana. Nema osobe u Zenici koja ne zna ili ne pamti ova dva lica sa zeničkih ulica.
Njih dvije, Hazba i Nura ponekada sjede ispod lipa na šetalištu. Malo sam razgovarao s njima. Imaju veliki problem. Uzet im je stan, koji je rahmetli Sakib (Hazbin muž) zaradio i dobio od rudnika Zenica. Na sudu su. Pokušavaju vratiti svoj stan – napisao je svojevremeno Mirsad Đulbić.
“Ugledah na fejzbuku fotografiju nasmijane Hazbe i njen mi osmjeh razbi staklo na prozoru sjećanja, a misli poletiše napolje, ne želeći da ostanu u meni… Pa ću ih evo podijeliti s vama.
Nema tog Zeničana koji ne zna ili ne pamti ova dva lica sa zeničkih ulica. Sredinom osamdesetih, mi klinci iz Nove Zenice, već smo završili ”Osnovnu Mahalsku školu” i nastavili usavršavanje na ”Fakultetu zeniĆkih ulica”.
Niko u gradu nije ostajao ravnodušan na prizor u kojem, velika djevojka, s obaveznim cvijetom u kosi i drugim u ruci, šeta s mamom držeći je pod ruku.
Nikada se nije saznalo čija je originalna ideja, ali se uvijek među rajom našao neki odvažni gelipter koji bi dobacio:
”Nuro, ho’š se udat za mene?” ili ”Hazbo, daj mi Nuru da se ženim?” Na što bi Hazba odgovarala:
”Nura će se udat’ za doktora, il’ se neće ni udat’!”
Nije to bilo nikakvo podrugivanje, već jednostavno sastavni dio ceremonije koja nas je obostrano uveseljavala. Ma koliko se Hazba trudila da zadrži namrgođeni zaštitnički lik majke, sjaj u ocima je odavao njeno zadovoljstvo, tim našim pokušajima da ”iskamčimo ruku njene kćerke”.
Kažu da se Nura ni dan danas nije udala. Da li je u pitanju ljubav prema majci… da bude uz nju dok god je živa… ili još uvijek nije naišao pravi doktor? Sada više i nije bitno, bitan je osmijeh na njihovom licu – napisao je on.
I uistinu, očigledno je samo ljubav prema majci, da bude uz nju dok god je živa, jedno od najrealnijih objašnjena zašto se nije udala i do posljednjeg dana života bila uz njenu majku koja je stradala u 87. godini života.
A pratila je Hazba svoju Nuru i čuvala od zlonamjernih pogleda kao školjka skupocjeni biser.
Na zenićkim ulicama su se pojavljivale nekako s proljeća (što bi Žera rekao) i Nura bi nosila po dvije ruže – jednu u ruci a drugu u kosi. Uvijek je bila napadno našminkana, okićena tonom najjeftinije bižuterije, vjerovatno da bi odavala utisak starije djevojke. Prolazile bi one tako satima i ne bi otišle kući dok ne bi udovoljile svom nekakvom latentnom mazohizmu, tj.dok gradski momci ne bi počeli dobacivati ono famozno: „Nuro, udaj se za mene…“
O njima nikad nisam čuo neke podrobnije informacije ali sam sticajem okolnosti upoznao i Hazbinog muža, tj. Nurinog oca koji se zvao Sakib i radio je na Rudniku. Bio je to izrazito nizak čovjek koji po mojoj procjeni nije mogao imati više od 45 kila a koji je pušio tri kutije cigareta na dan. Na Rudniku su pričali da ga žena tuče i da je on uvijek spreman da zamijeni nekog na poslu jer mu se ne ide kući na maltretiranja. (Naj portal)
Sudbine
Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!
Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.
„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.
Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.
„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.
Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.
„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“
Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.
„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.
I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.
Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.
„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.
Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.
„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.
Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.
„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti4 sedmice
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti4 mjeseca
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON