Stari Sloveni su veoma bili vezani za lipu jer im je davala hranu, med i vosak. Sloveni su stabla posvetili svojim bogovima, tako je lipa posvećena boginji Vidi (ona je zaštitnica ljubavi). Zbog toga neki drvo lipe nazivaju i drvo ljubavi. Sloveni su vjerovali da nakon smrti ljudi nastavljaju da žive u korijenu, deblima i krošnjama.
Lipa ima bogat sastav. Naime, sadrži gvožđe, kalcijum, tanin, soli mangana, eterično ulje, sluz, glikozide, šećer, gumu, vosak, smolu, žutu boju, manitol, kartart, farnezol, terpentinski alkohol (daje miris cvijetu), u cvijetu i listićima izrazito puno vitamina, a u sjemenu masnog ulja.
Za čaj od lipe koriste se njeni cvjetovi. Ljekovitost čaja od lipe je izrazito velika, a o tome govori i istorija Slovena koji su lipu izrazito poštovali. Dokazana ljekovita svojstva lipe su: snižava krvni pritisak, izuzetno dobar za ublažavanje bolova pri mokrenju, pospješuje izbacivanje znoj i mokraću, pomaže kod malokrvnosti, vodene bolesti, čisti krv i bubrege.
Čaj je izuzetno dobar za prehlade, kod gripe i kod bolesti disajnih organa, liječi od hroničnog i grčevitog kašlja, protiv grčeva, za umirenje (opušta napete živce i daje dobar san), liječi od padavice, sprječava upalu pluća, liječi od peska u bubregu, uklanja bore i pjege s kože lica, sprječava opadanje kose, opekotine i rane dobro je ispirati i oblagati čajem, pospješuje stolicu.
Ipak, veoma je bitno znati kako se priprema čaj, baš zbog njegovog specifičnog sastava. (Najportal)
