Prije 17 godina napustio nas je Safet Isović: KAKO SE POSTIDIO ŠTO PJEVA SAM O SEBI

Prije 17 godina, 2. septembra 2007., prestalo je kucati srce Safeta Isovića, prema mišljenju gotovo svih muzičkih kritičara i poznavalaca tradicionalne izvorne narodne pjesme, najboljeg pjevača sevdalinki svih vremena.

Veliki umjetnik

Bio je veliki umjetnik i jedan od najblistavijih glasova koje su ovi naši balkanski prostori ikada imali.

Legendarni Sajo, kako su ga svi odmilja zvali, preminuo je u Sarajevu, u 72. godini života, a njegov mezar se zasluženo nalazi među mezarima najvećih sinova, heroja Bosne i Hercegovine, u haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu, a Park kod Druge sarajevske gimnazije nosi njegovo ime.

Safet Isović rođen je 8. januara 1936. godine u Bileći. Od 1955. godine, došavši na studij prava, pa do smrti, živio je u Sarajevu.

Duetsko – dijaloška pjesma “Oj Safete, Sajo Sarajlijo” pjeva se decenijama. U narod je ušla 1975. godine nakon što su je snimili Safet Isović i Nada Mamula, na B strani čuvene Sajine singlice sa “Đul Zulejhom”.

– To je jedna od prvih kompozicija u duhu narodnog melosa koja je meni posvećena. Pjesmu je krajem 50-ih napisao sjajni Dragan Toković, jedan od najsvestranijih kantautora – pričao je legendarni Safet Isović.

“Kad sam snimio “Saju, Sarajliju”, bilo je i zluradih komentara mojih kolega: “Malo mu je što je snimio toliko lijepih pjesama, evo ga sad pjeva i o samom sebi.” Priznajem, bilo mi je lakše kad sam čuo i neke druge, takođe jako lijepe verzije ove divne pjesme jednog briljantnog autora.

Pjesmu “Oj, Safete, Sajo, Sarajlijo” svakako je podigao i Jovica Petković svojom maestarlnom svirkom i aranžmanom.

Prva izdanja

Jednu od prvih verzija pjesme snimio je 1963. godine Aca Trandafilović sa ansamblom samog autora Dragana Tokovića. Bilo je to jedno od prvih izdanja tek otvorene produkcije Diskos iz Aleksandrovca. 1965. godine pjesmu snima i Muhamed Pašić Mašura sa ansamblom Ismeta Alajbegovića Šerbe.

Pjesma je nastala pedesetih godina kada su Dragan Toković i Buca Jovanović služili vojni rok u Zagrebu u auto jedinici. Toković je očaran Sajinim glasom napisao stihove, a onda je ukrao melodiju iz Bucinog “Gocinog kola”. (Naj portal)