Prikupljeni podaci obuhvataju 17 ugovora u vremenskom periodu od 1388. do 1436. godine. Broj košnica koje se daju na uzgoj kreće se u rasponu od 3 do 30 košnica. Najčešće destinacije uzgajivača su Trebinje, Orah, Žabica u ljubinskom kraju, Hutovo u Popovu i uopće područje župe Popovo. Najveći ugovor je iz septembra 1413. kojim Milovče Pripčić iz Trebinja prima 30 košnica pčela na uzgoj, kao i ugovor iz oktobra 1424. kada Milorad Brajković prima na uzgoj 26 košnica pčela.
Piše: doc. dr. Esad Kurtović
Svojim osnovnim proizvodima medom i voskom, pčele su obilježile historijski razvoj ljudskog društva. Mogu se ispratiti u svim epohama kao prepoznatljiv sastavni dio čovjekove svakodnevnice. Svoje mjesto imaju i u srednjovjekovnoj historiji u neposrednom aranžmanu na području srednjovjekovne Hercegovine.
Duborovački ugovori
U dubrovačkoj arhivskoj građi nalazimo na informacije o pčelama (latinski: apis) kao sastavnim dijelom međusobnih odnosa sa susjednim slavenskim krajevima. Više je naziva kojima su označene košnice, rojevi i kutije (škrinje) u kojima su rojevi pčela bili smješteni. Najčešće podrazumijevamo da se radi o roju smještenom u košnici (domos apium; vasa apium; bussolos apium; alvearia apium; bugnos apium bene plenos apibus; examina apium; trombas apium; alveria seu cupos apium; mansiones apium; casulas apium; uliscas apium /ulischia/; vasella apium; samos apium; domuncule apium).
Značajne zbog proizvodnje meda i voska, a u nedostatku potrebnog prostora za vlastitu proizvodnju, pčele su od strane Dubrovčana davane na uzgoj i razvoj ljudima u neposrednom zaleđu, najčešće na području današnje Hercegovine. Niz primjera pokazuje da su pčele sastavnim dijelom ugovora o čuvanju i uzgoju među raznoraznom stokom (volovima, kravama, konjima, kozama ili ovcama), mada ima i zasebnih primjera u kojima se samo pčele daju na uzgoj.
Prikupljeni podaci obuhvataju 17 ugovora u vremenskom periodu od 1388. do 1436. godine. Broj košnica koje se daju na uzgoj kreće se u rasponu od 3 do 30 košnica (tj. 12, 8, 7, 5, 4, 20, 20, 4, 6, 30, 3, 10, 3, 20, 26, 10, 3). Najčešće destinacije uzgajivača su Trebinje, Orah, Žabica u ljubinskom kraju, Hutovo u Popovu i uopće područje župe Popovo. Najveći ugovor je iz septembra 1413. kojim Milovče Pripčić iz Trebinja prima 30 košnica pčela na uzgoj, kao i ugovor iz oktobra 1424. kada Milorad Brajković prima na uzgoj 26 košnica pčela.
Zarada popola
Ugovori podrazumijevaju korist koju od uzgoja imaju obje strane a sve prema ustaljenim običajima pojedinih krajeva koji su se poštovali od davnina u pojedinom kraju (latinski: secundum usum contrate) ili prema običaju koji se poštovao u Dubrovniku (secundum usum Ragusii, secundum consuetudine Ragusii). Jedna strana, ona sa područja Dubrovnika, gdje nema dovoljno prostora za uzgoj, daje životinje drugoj strani, pojedincima u zaleđu na čuvanje, hranjenje, tovljenje, rad i sl., a dobit od tog uzgoja, poroda ili rada sa životinjama se dijeli, najčešće popola. U ugovoru iz 1424. izrijekom je navedno da će svakoj strani pripasti polovina meda, voska i novoizrojenih pčela (medietatem mellis et cere et fetus).
U slučaju slabog posla podrazumijeva se i da se eventualna šteta zajednički snosi kako to pokazuje primjer iz 1415. (dimidiam utilitatis et danni quod avertat Deus). Najčešće dubrovačka strana po volji diktira vrijeme trajanja ugovora, a ponekad se precizira i vrijeme važenja ugovora od dvije pa do deset godina. (Najportal)
