Zanimljivosti

Nauka ima dokaze: MED JE NAJEFIKASNIJE SREDSTVO ZA TRIJEŽNJENJE PIJANIH LJUDI

Published

1 godina

20/08/2023

Kod nas se sve proslave, rođendani, slave, svadbe, diplomiranja, mature (male i velike), ekskurzije, vozački ispit, obilno zalivaju alkoholom. Zabrinjava i podatak da sve više mladih (adoloscenata) pije.

Mladi izlaze u provod poslije ponoći, odlaze u diskoteke, kafiće, klubove, koji rade cijele noći. Napijaju se. Posljedice pijanstva svi znaju.

Prema procjenama alkoholizam je po brojnosti treća bolest savremene civilizacije. Protiv ove bolesti postoje razne metode liječenja alkoholičara, kroz bolničke i vanbolničke ustanove, liječenje se obavlja medikamentima i psihoterapijom.

Narodna medicina u nizu prošlih vijekova, koristila je med kao sredstvo protiv alkoholizma. Smatra se da je pretjerana sklonost alkoholu posljedica nedostatka kalijuma u organizmu. Kao bogat izvor kalijuma med neutrališe želju za alkoholom i veoma pomaže pri triježnjenju.

Nauka je dokazala da je med vrlo efikasan protiv trovanja izazvanog alkoholom. Krajem 1968. godine u britanskom pčelarskom žurnalu (British Bee Journal) objavljeno je istraživanje dr Gastona Panjana, biohemičara i predavača na Medicinskoj školi Midlanske bolnice u Londonu koji je konstatovao „Da je med najefikasnije sredstvo za triježnjenje pijanih ljudi“.

I danski ljekar Mertenson-Larsen objavio je u britanskom medicinskomm časopisu raspravu o djelotvornom djejstvu meda protiv posljedica koje nastaju uživanjem velikih količina alkohola. Pacijenti koji su popili prekomjerne količine alkohola, nakon pola sata, u dva obroka, primili su 185 grama meda. Visoki procenat fruktoze u medu ubrzao je sagorijevanje alkohola, i već za pola sata ili sat, osobe koje su bile pijane, potpuno su se otrijeznile.

Pri jakom opijanju, to jest ispijanju velikih količina alkohola za kratko vrijeme, kao sredstvo triježnjenja preporučuje se uzimanje pčelinjeg meda. U toku jednog časa pijana osoba treba da uzme 120 do 140 g meda.

Prilikom hroničnog trovanja usljed dugotrajne i sistematske upotrebe alkohola, kao sredstvo liječenja preporučuje se cvijetni prah. Ovaj metod liječenja predložio je španski psihijatar dr Rafael Paret, na Međunarodnom simpozijumu o apiterapiji 1974. godine u Madridu.

U svom izvještaju „Primjena polena u psihijatriji“ dr Paret saopštava o uspješnom liječenju alkoholizma polenom. Posebno su dobri rezultati postignuti kod hroničnih slučajeva kada u organizmu dolazi do nedostatka vitamina i bjelančevina. S obzirom da je polen pravi koncentrat najraznovrsnijih vitamina, bjelančevina i aminokiselina i to u idealnoj formi, dobri rezultati se postižu dozom od 20 do 30 grama na dan, pored opšteg liječenja, a koje se postepeno završava davanjem malih doza polena.

TRIJEZAN ZAUVIJEK
Muškarac stariji od 60 godina pio je od 27. decembra do 10. januara i od silnog pijanstva bio je skoro paralizovan. Da bi ga izbavio iz tog stanja ljekar ga je potvrgnuo terapiji medom, koja se sastojala u davanju meda po 6 kašičica 3 puta, sa intervalom od 20 minuta. Postupak je ponavljan na svaka tri sata, sa istom dozom meda.

Za sve to vrijeme pored njegovog kreveta nalazila se boca sa ostatkom pića. Tokom terapije bolesnik je nije niti pipnuo. Noću je spavao dubokim snom, što se, prema svjedočenju njegovih najbližih, nije dogodilo u toku posljednjih 29 godina.

Kada su mu drugog dana zajedno sa doručkom na sto stavili i bocu omiljenog pića, on ju je odgurnuo u stranu, izjavivši da nema želju da pije. Poslije ovakvog tretmana prestao je trajno sa konzumiranjem alkohola. (Naj portal)

Tagovi:alkoholizam med trijezan

Sljedeća vijest

Neočekivani događaj u avionu: TREPNI DVAPUT AKO SI OTETA

Predhodna vijest

Vozač dao otkaz usred vožnje: PUTNIKE OSTAVIO ZAKLJUČANE U AUTOBUSU, GOVOREĆI „NABIJEM OVAJ POSAO“

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

8 sati

16/09/2024

NajPortal.ba

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.