Od Covida sam obolila 1. aprila 2021. Kad sam pozitivni nalaz podijelila s nekim ljudima, mislili su da se šalim, da je u pitanju prvoaprilska šala, budući da me znaju kao izuzetno vitalnu, zdravu ženu. Nije bila šala.
Da pčele i bavljenje pčelarstvom zaista život, odnosno zdravlje znače, svjedoči i priča Brezanke Azre Arnautović, 43-godišnje pčelarke koja je u pčelarstvu pronašla mirnu oazu u ovom haotičnom svijetu, ali i zdravlje.
“U ovo loše vrijeme loših ljudi, za mene su pčele najbolji prijatelj i ja razgovaram sa njima i one znaju sve moje tajne. Živim i prilagođavam se njima, u proljeće svakodnevno udišem njihov miris, a ljeta provodim sa njima na planini i one su izvor zdravlja, kretanja, čistog vazduha. Njihov ljekoviti miris mi daje zdravu i pozitivnu energiju za život. Sav uložen trud i vrijeme, moje pčelice mi financijski nadoknade. Ako se pčelarstvo može nazvati granom poljoprivrede onda je to jedina poljoprivredna djelatnost koja u isto vrijeme miriše, daje zdravlje, i finansijsku korist –istakla je Azra za Najportal prije nekoliko godina, kada smo pisali o njenim prvim koracima u pčelarstvu.
Danas, Azra misli isto. A nakon što je u aprilu 2021. godine obolila od Covida, Azra je još i više uvjerena da med i drugi pčelinji proizvodi, itekako blagotvorno djeluju na zdravlje. U nastavku pročitajte Azrinu ispovijest o borbi s koronom.
– Kad sam pozitivni nalaz podijelila s nekim ljudima, mislili su da se šalim, da je u pitanju prvoaprilska šala, budući da me znaju kao izuzetno vitalnu, zdravu ženu. Nije bila šala. Ne znam i ne mogu skontati gdje sam pokupila virus. Odmah sam se samoizolirala, muž me njegovao, bio sa mnom u kontaktu, ali on nije obolio kao ni djeca hvala bogu – prisjeća se Azra mučnih momenata.
Iako joj je saopćeno da je srednje težak pacijent, simptomi su kaže, bili teški.
“Išla sam liječniku i rekli su mi da sam srednje težak pacijent. Izgubila sam snagu, govor, imala sam probleme sa disanjem. Dobila sam i upalu pluća, s obje strane. Ležala sam kao u nekom bunilu, nesvjesna je li dan. Noć, koji je dan. Kad sam se konačno popela na sprat i na kalendaru vidjela da je 17. april, rekla sam ukućanima da nešto nije u redu. Meni je u glavi još uvijek bio 1. april.
Sve se stopilo u jeda dan, a u stvari, prošlo je 17 dana! Zbilja se ničeg skoro ne sjećam iz tog perioda, kao kroz maglu, sve se stopilo – pripovijeda Azra. U tom periodu koristila je antibiotike, vitamine, sirupe za kašalj i još neke lijekove. Temperatura je punih 12 dana bila iznad 38 stepeni, nije se mogla skinuti.
“Kad mi je k'o malo bilo bolje, zabrinula sam se što to sve tako dugo traje što simptomi ne jenjavaju. Uz liječničku terapiju počela sam koristiti i svoju – med sa kozijim lojem, što mi je odmah oporavilo pluća. Med, propolis, matičnu mliječ… -U svemu tome, bila je sezona matičnjaka jer moje košnice su fararčići dragi slatki koji se uvijek zaroje prije standardnog LR, tako da sam skoro svaki dan uzimala po malo matične direktno iz matičnjaka, naravno za to je zadužen bio moj dragi muž.
-Moram reći da Covid nije nikakva šala, to znaju oni koji su prebolovali i oni koji su njegovali bolesne tako da moja poruka je, jačajmo svoj imunitet zdravom hranom i pčelinjim prozvodima ali te proizvode kupujte od svog pčelara, po mogućnosti da ga poznajete,vjerujete i slušate njegove priče o pašama i lošim i dobrim godinama jer ima dosta iskorištavanja naroda koji kupuje svašta, pogotovo u ovoj pandemiji.
Kod Azre i po prirodni „botoks“
“Imam jedan novitet u ponudi, a radi se o melemu, mehlemu, kremi – kako ko voli reći, a svodi se na isto. Kremica je uglavnom od meda, propolisa, voska naravno čistog, maslinovog ulja, polena i zaista je posebna krema koja hrani i zateže kožu provjereno jer znamo da je polen sjeme života i naše hrane. Ideja se rodila u zimu kad su radovi oko pčela smanjeni i polako eksperimentisanjem sam usavršila kremicu; bilo je i promašaja i suza ali vrijedilo je. Prodajem kremicu po nekoj skromnoj cijeni i niko još nije rekao ništa negativno, najviše se koristi za suhu kožu, opekotine, ispucale pete, a kožu lagano zateže kao botoks. Predivna je.Tajni sastojak za kremicu su čisti pčelinji proizvodi i mnogooooo ljubavi.
Azrini počeci u pčelarstvu
“Prvu košnicu s pčelama kupio je moj muž u jesen 2006. godine. Sam se brinuo o njoj, no, naredne godine, u proljeće, doživio je tešku nesreću na poslu. Ostao je invalid, nije se mogao kretati, a na tu je košnicu pao zaborav. – Nedugo zatim, ispred naše kuće se nadvio “oblak” pčela. Muž mi je rekao da obučem njegovo odijelo i stresem roj u prazan sanduk. Postupila sam tako iako sam se sva tresla od straha. Međutim, pčele sam uspješno stresla u sanduk i nakon tog prvog “dodira” s pčelama, više iz pčelinjaka ne izlazim – priča nam Azra Arnautović.
-Sreća je pa imam redovnog pratioca na pčelinjaku koji mi nesebično pomaže. To je knjiga gospodina Radivojca “Pčelarstvo- napredni priručnik” jer je tako jadnostavna i lijepo i lahko je u njoj sve opisano i napisano. Definitivno, pčela se mora voljeti i poštovati ali, mora se i učiti svakodnevo.
Znanje o njima proširujem svaki dan. Pčelarstvo je kao medicina, svakodnevno se otkrivaju nove stvari. Učenje je neophodno za poboljšanje pčelinjeg života – priča Azra. Dodaje kako je pčelarstvo spontano zavoljela. Nije bilo plana, kalkulacija, ničega. Samo se desila čista ljubav. – Inače, pčelarim sa farar košnicama prvenstveno što su manje i samim tim lakše od LR košnice, imam i farar nukleuse, izgledaju kao male kutijice. Ja pčele vozim na planinsku pašu i farar košnica brže unese i zatvori ramove tako da ako je paša imalo lošija, ja ipak imam nešto meda
“Inače, zadnjih godina sam sazrela i kako se kaže, omudrovala kao pčelar mada i dalje učim i nailazim na nepredvidive situacije u košnici zato i najviše volim pčelu jer svaki put kada otvaram košnicu, nikad 100 % nisam sigurna šta je i kako je u njoj.
Dimilicom protiv stresa i briga –
Ni joga ni meditacija ni odlazak na Sejšele – tek ja potpalim dimilicu, obučem odijelo i istog trena zaboravim sve svakodnevne brige i probleme; jednostavno se isključim i kad priđem pčelinjaku prvo posmatram kretanje pčela i uživim se u njihov zvuk, mirise…za mene ne postoji ništa više.
“Pčelarima početnicima savjetujem da prvo uče i proučavaju i čitaju o pčelama i svemu vezano za pčelarstvo pa tek onda da nabave košnicu-dvije. Ne srljajte grlom u jagode. Ne bih savjetovala ljudima koji preko noći očekuju profit da ulaze u ovaj posao. Nema ništa brzinski ni preko noći.
“Inače bi se medarima i profiterima zakon trebao baviti, a proizvođači meda bi morali imati ljekarsko uvjerenje da su zdravi, kao i njihove pčele. – Na kraju bih još samo dodala da se prodavci meda ne moraju reklamirati, med sam govori za sebe – kaže Azra. (Najportal)
