Pratite nas

Sudbine

SA STAROG MOSTA U SMRT: Svi tragični skokovi u Mostaru

Published

on

Malezijac, koji je izgubio život nakon skoka sa Starog mosta u Mostaru, nažalost nije jedina osoba koja je stradala tragično. Skoro da nema godine, a da nismo svjedoci bar jedne tragedije. Uglavnom su to nesretni slučajevi, mada je bilo i samoubistava.

Najčešće osobe za koje su minulih godina bili kobni skokovi sa Starog mosta bili su stranci koji su Mostar dolazili posjetiti turistički, iz znatiželje. Donosimo vam priče o nekim od tragičnih skokova sa Starog mosta.

Prijatelji ga snimali kako skače u smrt

Godine 2010. mladi Australac nestao je nakon skoka s mostarskog Starog mosta u nabujalu Neretvu. Dylan Kane Etherington (22) oko podneva je skočio sa sjeverne, za skakanje pogrešne strane i u rijeku pao na leđa, kažu svjedoci. Nakon skoka mladiću je u samo jednom trenutku izvirila glava iz vode, nakon čega mu je nestao svaki trag. Sve se zbilo izuzetno brzo i niko od prisutnih nije mogao spriječiti mladića u njegovoj namjeri.

Kobni avanturizam 22-godišnjeg Britanca
Iste godine skok sa Starog mosta koštao je života 22-godišnjeg Britanca Dylana Cane Etheringtona. Zanimljivo je da se Eterington na skok odlučio u zimskom periodu kada je rijeka Neretva mnogo opasnija i hladnija, pa je time i potraga za njim trajala dosta duže nego u ostalim slučajevima.

Osim toga, on je iz avanturističkih pobuda skočio sa sjeverne strane mosta, dok je njegov uzbuđeni prijatelj telefonom snimao skok.

Smrt fotoreportera Vlade Barbatića
Prvi kobni skok u posljednjih 15 godina ipak je izveo građanin Ljubuškog. Nekadašnji fotoreporter mostarskog ‘Dnevnog lista’ Vlado Barbarić u septembru 2005. skočio je u sitnim satima nakon rođendanskog tuluma u jednom od obližnjih mostarskih barova.

On je preko mosta prešao u društvu kolega i prijatelja sa kojima je kobne večeri slavio i pritom konzumirao alkohol. Njegove opaske da će uskoro skočiti sa Starog mosta prijatelji nisu shvaćali ozbiljno, da bi po povratku Barbarić došao do mjesta sa kojeg se skače, te iznenadno, na zaprepaštenje prisutnih poletio ka rijeci. Tijelo je pronađeno dan kasnije nizvodno u blizini Lučkog mosta.

Čeh htio da se dokaže pred prijateljem
U julu 2012. u smrt sa Starog mosta skočio je i Čeh iz Brna Svatopluk Mrazek. On se kobne večeri oko 21 sat popeo na most zajedno sa prijateljem koji je skočio nekoliko minuta prije njega, te potom iz Neretve izašao živ i zdrav.

Za njim je krenuo i nesretni Mrazek, koji je nezgodno upao u rijeku uslijed čega je njegovo tijelo ostalo nepomično odmah po udaru o vodu.

Samoubistva
Godine 2013. na lokalitetu Čekrk, na obali Neretve južno od Mostara, pronađeno je tijelo muškarca koji je u noći skočio sa Starog mosta. U policiji su kazali da je muškarac rođen 1945. godine u Mostaru, gdje je i bio nastanjen. Te godine je to bilo drugo samoubistvo skokom sa Starog mosta. Krajem decembra sa mosta je skočio F. M. (75) iz Sarajeva, čije tijelo, ni nakon višednevne potrage, nije pronađeno.

Mevludin Halilović svoj je skok platio glavom

Godine 2016. sa Starog mosta skočio je 25-godišnji Mevludin Ibrahimović iz Zenice, koji je živio u Austriji. Lakomisleni mladić odvažnost, hrabrost, naivnost i neznanje platio je glavom. Svjedoci kobnog skoka ispričali su da je on prilikom skoka, u Neretvu upao na leđa, što je vjerovatno dovelo do velikih lomova unutar tijela, te na kkraju nažalost i do utapanja”.

Od ljudi koji su bili na Starom mostu u trenutku skoka doznaje se kako se mladić raspitivao kod članova Kluba skakača u vodu Mostar, treba li platiti skok sa Starog mosta. Rečeno mu je kako mora proći obuku, koja se inače izvodi na pečini Duradžik.

Mladić očito nije poslušao, jer se nakon toga skinuo i skočio. Kada su ljudi viknuli da je skočio, za njim je htio skočiti jedan skakač. Mladićeve sestre i supruga snimile su Mevludinov skok.

Neki skakači su spašeni u zadnji čas


Za neke od znatiželjnika koji su se odvažili skočiti sa Starog mosta skok nije bio smrtonosan, ali jeste donio trajne posljedice i povrede od kojih su kasnije za neko vrijeme ostajali životno ugroženi.

Želja mladog Amerikanca Andrewa Socniaka da skoči sa Starog mosta zamalo je u julu 2014. završila kobno. Zbog nedovoljne koncentracije, Amerikanac nije izveo skok kako treba pa je prilikom udara u vodu nakratko izgubio svijest i pamćenje.

Spasili su ga Mostarci Admir Delić Guma i Ali Hamza Duraković, koji je čamcem vozio turist.

“Kad je skočio, poletio je naprijed i udario trbuhom u vodu, pa je izdahnuo i odmah potonuo. Tražili smo ga čamcem, ali Neretva ga je odvezla nekoliko stotina metara i tik ispred Lučkog mosta vidjeli smo njegovu ruku i traku na nozi koja je fluorescentna. “Obojica smo ga uspjeli izvući iz vode i zbog toga što je bio bez svijesti i progutao vodu morali smo ga reanimirati”, rekao je Duraković.

Dva mjeseca nakon što je skakač Admir Delić spasio američkog državljanina, teške tjelesne ozljede nakon skoka sa Starog mosta zadobio je i Ben Waley (1989.) iz Australije. On je nekoliko sati nakon skoka na Kliniku urgentne medicine Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu primljen sa frakturom lumbalne kičme.

Nesretni Malezijac
Najsvježiji slučaj skoka u smrt sa 25 metara visokog Staog mosta jke smrt državljanina Malezije, koji je skočio u utorak u večernjim satima. Na društvenim mrežama pojavio se video klip skoka Malezijca sa Starog mosta nakon kojeg nikada nije isplivao. Kao što se može vidjeti, muškarac se pripremao na skok, ali nije imao namjeru izvršiti suicid. Snimak su zabilježili čitatelji našeg portala koji su se slučajno zadesili na navedenoj lokaciji u trenutku kada je Malezijac htio skočiti.

“Skok sa Starog mosta, posebno skok na glavu, opasan je i za profesionalce, a za amatera je to potpuno ludilo i pokušaj samoubistva. Uvijek je, naravno, bilo onih koji dođu i probaju skočiti, teško je to zabraniti, ali je ogroman rizik za sve one koji nemaju iskustvo skokova na našim skakaonicama”, rekao je svojevremeno Emir Balić, legenda skokova sa Starog mosta i trinaesterostruki šampion u skokovima na glavu.

Od sudbine se ne može pobjeći ali iz mostarskog KLuba skakača upozoravaju da bi kraj “Starog” trbao neko dežurati 24 sata. Oni to sami ne mogu organizirati.

“Ako je potrebna takva osoba, onda bi je vjerovatno trebao platiti Grad, a tu ponovo dolazimo do Gradskog vijeća i politike”, dodao kazali su iz mostarskog Kluba.

“Usudit ću se reći da osobe koje dolaze na Stari most bez respekta i prema mostu, ali i prema plemenitoj vještini skakanja, do skakaonice idu bez potrebnog respekta, a što na koncu nažalost ponekad rezultira tragedijama. Mi Stari most prije svega poštujemo, pa tek onda beskrajno volimo”, izjavio je predsjednik Kluba skakača Semir Drljević Lovac. (Naj portal)

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending