Zanimljivosti
NEMANJA OD 12. GODINE KUPA MRTVACE: Cijeli život maštao da bude pogrebnik, a priznaje da samo u jednom slučaju mora da stisne zube!
Dok su se druga djeca utrkivala da treniraju fudbal ili neki drugi sport život je za Nemanju Cekića (20) iz Vlasotinca imao sasvim druge planove.
Nemanja je sticajem tužnih okolnosti sa samo 12 godina morao da počne da radi i to ni manje ni više nego u pogrebnom preduzeću, a njegov prvi zadatak bio je da okupa pokojnika i da ga u cjelosti pripremi za opelo.
Iako je mnogima bilo bizarno što takav posao radi jedan dvanaestogodišnjak Nemanja ponosno kaže da je zahvaljujući tome sazreo i u potpunosti izgradio svoj život.
Ovaj vrijedni mladić je zapravo čitav život maštao da radi u pogrebnom preduzeću i da prevozi pokojnike.
– Jedan čovjek u Vlasotincu je imao pogrebno preduzeće. Oduvijek me je zanimalo kako to sve funkcioniše, a s obzirom na to da sam imao velikih porodičnih problema riješio sam da se što prije osamostalim i da se, na neki način, sklonim od njih – priča mladić.
Nemanja je u Vlasotincu završio osnovnu školu, a potom je otišao u Požarevac gdje je vanredno završio za arhitektonskog tehničara. Sve vrijeme je uporedo radio u pogrebnom preduzeću.
– Morao sam da se zaposlim i zbog finansija, ali prije svega zbog oca koji me je maltretirao. Zato sam pobjegao iz sela za Požarevac. Gazda kod kog sam radio i kojeg sam poznavao jako dugo uzeo je starateljstvo nada mnom i tako sam ostao kod njega – dodaje Nemanja.
Kaže da osim sebe, nema nikog, ali zbog toga ne tuguje, nego se trudi da zaradi kako bi kasnije mogao da stvori porodicu.
– Moji su se razveli pa je mama ušla u drugi brak. Dobila je i djecu tako da nismo u kontaktu. Borim se kako znam. Lijepo zarađujem i zadovoljan sam. Nekoga novac povuče na dno, međutim, mene nije, znao sam da raspoređujem kako i koliko treba. Jedino se ponekad čujem sa dedom, podržava me u svemu, zna da sam vrijedan i da ću uspjeti sve što želim da ostvarim – kaže Nemanja.
Neki se, kako priča, čude što se u potpunosti “pronašao” u ovom poslu, ali ga hvale što mu je tek dvadeset, a već ima osam godina iskustva.
– Dosta ljudi me pohvali. Govore mi da sam vrijedan jer sam rano počeo da se bavim ovim poslom. Međutim, silom prilika sam rano počeo da se borim kroz život, sam. Ponosan sam na sebe što sam ostvario svoje najveće životne želje i što sam dostigao taj neki nivo koji sam želio – kaže Nemanja.
Svakako, posao pogrebnika uopšte nije lak niti jednostavan, a najteže mu je bilo na samom početku kada je trebalo emocije ostaviti po strani.
– Kad sam počeo da radim u pogrebnom preduzeću bio sam klinac. Moram da priznam da mi je bilo teško jer sam se saosećao sa svakim slučajem, međutim, posao je zapravo kao i svaki drugi. Počeo sam da pripremam opela za pokojnike, potom sam položio za auto, pa sam počeo da vozim pogrebna kola i da idem na mjesta na kojima su preminuli, bilo da je u pitanju bolnica, njihova kuća ili ulica, ukoliko su nastradali u saobraćajnoj nezgodi – kaže Nemanja.
A kada se radi o djetetu, kako kaže, tada je potrebno duboko udahnuti i stisnuti zube:
To je strašno. Ne daj Bože da drugi vide ono što mi vidimo. Dešava se da skupljamo djelove tijela po ulici lopaticom. Ma, svakakvih slučajeva ima, ali neko to mora da radi, zar ne?
Kao i svaki pogrebnik, Nemanja radi apsolutno sve, odlazi po preminulog, kupa ga, oblači i obavlja sve radnje prije nego što ga smjesti u sanduk, a onda ga odvozi u kapelu pa na groblje.
– Radim sve od početka pa do kraja. Sada mi ništa nije teško, nepoznato, a kamoli zastrašujuće. Često kažem da bih lagano mogao da spavam u istom krevetu sa mrtvakom. Zaista nemam taj problem. Navikao sam se, sazreo i ojačao za ovih osam godina.
Ovaj vrijedni mladić već nekoliko godina radi u Beogradu gde je i upoznao svoju djevojku koja ga u potpunosti podržava.
– Imam djevojku, svjesna je mog posla, to je za nju posao kao i svaki drugi. Ovo je, inače, baš pedantan posao, radimo u odjelima i rukavicama, dakle sve je čisto. Sada i nema toliko posla koliko je, recimo, bilo tokom pandemije koronavirusa. Tad bukvalno nismo imali vremena da sjednemo. Non-stop smo odvozili i dovozili preminule i pripremali ih za opela – kaže Nemanja. (Najportal)
Zanimljivosti
VIDEO Slučajni susret otkrio zanimljive detalje: Koji Sarajlija je najmlađi taksista u Evropi
Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.
Osmijeh od uha do uha
Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.
Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.
– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.
Njihovo dijete
Kako su te prihvatili stariji taksisti?
– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.
Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.
– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.
Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.
– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.
Student Informatike
Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?
– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.
Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:
– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.
Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?
– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.
Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.
Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.
Bato Šišić (Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti1 mjesec
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti5 mjeseci
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON