Sudbine
Šta je sve radio “Bosanski Mengele“: KAKO JE DR. KEROVIĆ OTEO TRUDNU LJUBAVNICU, USPAVAO JE, TE JOJ URADIO ABORTUS?
Priča iz 1997. godine, kada se dogodila, zbog monstruoznosti je šokirala sve koji su je čuli. Posebno zbog toga što je zločin počinio ljekar koji je bio poznat u cijelom tom kraju. Zločin se desio u septembru 1997, a počinio ga je tadašnji direktor Doma zdravlja u Loparama Dragomir Kerović.
U to vrijeme je bio i poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. On je oteo trudnu ženu s kojom je bio u vanbračnoj vezi, nasilno je uspavao i uradio joj abortus, a potom je ostavio, doslovno, u “nedođiji” da se snalazi kako zna i umije.
Pošto se u blizini nalazila kasarna, djevojku koja je tada imala 27 godina pronašli su vojnici i spasili joj život.
Tu bi se cijela priča i završila da nije bilo pritiska ženskih nevladinih i međunarodnih organizacija. Proces Keroviću trajao je godinama. “Bosanski doktor Mengele“, kako su ga tada mediji prozvali, osuđen je tek 2004, na četiri i po godine zatvora
Odležao je robiju, a potom se bez problema vratio u profesiju i u politiku, ali i u rubrike crne hronike. Izazvao je dvije saobraćajne nesreće u kojima je jedan čovjek poginuo, a jedan ostao invalid. Zatim je 2015. oborio pješaka na pješačkom prelazu u Loparama i to pokušao da prikrije.
Međutim, vratimo se slučaju nesretne djevojke. Početkom rata sa porodicom iz Tuzle odlazi u Bijeljinu, da bi po njegovom završetku došla u Lopare gdje je radila kao konobarica. Tu upoznaje Kerovića, tada veoma uticajnu ličnost u tom kraju, te s njim stupa u vanbračnu vezu u kojoj ostaje u drugom stanju.
Kerović, koji je imao suprugu i djecu, traži od djevojke da abortira, što ona odbija nakon čega joj se život pretvara u pakao. U septembru 1997. godine Kerović, sa trojicom pomagača obučenih u policijske uniforme, otima djevojku i odvozi u Dom zdravlja u Loparama. Devojka, koja je tada bila u sedmom mjesecu trudnoće, je oteta iz kuće u Bijeljini gdje je živjela sa roditeljima.
Kada su stigli u Lopare pod okriljem noći su ušli u Dom zdravlja. Tamo je Kerović, koji inače po struci nije ginekolog, djevojku nasilno uspavao i faktički ubio dijete koje je sukoro trebalo da se rodi. Poslije toga djevojku su iz automobila izbacili na jednoj livadi u selu Ljeljenča nadomak Bijeljine.
Svoje pomagače nagradio je sa 500 njemačkih maraka, što su to oni kasnije pred sudom i priznali. A pomagači su mu bili Milan Milovanović i Radoslav Popović. Njih dvojicu je Keroviću preporučio Živan Ilić iz Brčkog, te su sva trojica osuđeni.
Milovanović i Popović su osuđeni na po tri godine zatvora, dok je Ilić osuđen na jednu.
Dijelom je ovaj slučaj prekriven i velom misterije zbog nerazjašnjene smrti mladića Milana Kovačevića u porostorijama Doma zdravlja. On je pronađen u garaži, gdje se navodno zaključao, upalio motor automobila i ugušio se. Bio je zaposlen u Domu zdravlja kao vozač.
Kovačević je bio Kerovićev rođak koji mu je prije izvršenja zločina dao policijsku motorolu. Upravo je ta motorola bila jedna od ključnih dokaza u slučaju protiv Kerovića i njegovih pomagača.
Da je smrt Kovačevića sumnjiva tvrdi i Bratislav Zdravković, bivši policajac, a danas privatni detektiv.
“S tim se mladićem desilo ono što inače dešava svima onima koji mnogo pričaju. Ptičice koje pjevuše istinu završavaju u zatvorenom kavezu bez vazduha – slikovit je Zdravković. (Naj portal)
Sudbine
Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer
Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.
Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.
Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:
„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.
Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.
„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.
Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.
“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.
Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.
„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.
Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.
„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.
Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:
„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.
U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.
„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.
Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.
Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.
E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.
I znate kako sam to proslavio?
Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.
Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.
„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti1 mjesec
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti5 mjeseci
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON