Priča iz 1997. godine, kada se dogodila, zbog monstruoznosti je šokirala sve koji su je čuli. Posebno zbog toga što je zločin počinio ljekar koji je bio poznat u cijelom tom kraju. Zločin se desio u septembru 1997, a počinio ga je tadašnji direktor Doma zdravlja u Loparama Dragomir Kerović.
U to vrijeme je bio i poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. On je oteo trudnu ženu s kojom je bio u vanbračnoj vezi, nasilno je uspavao i uradio joj abortus, a potom je ostavio, doslovno, u “nedođiji” da se snalazi kako zna i umije.
Pošto se u blizini nalazila kasarna, djevojku koja je tada imala 27 godina pronašli su vojnici i spasili joj život.
Tu bi se cijela priča i završila da nije bilo pritiska ženskih nevladinih i međunarodnih organizacija. Proces Keroviću trajao je godinama. “Bosanski doktor Mengele“, kako su ga tada mediji prozvali, osuđen je tek 2004, na četiri i po godine zatvora
Odležao je robiju, a potom se bez problema vratio u profesiju i u politiku, ali i u rubrike crne hronike. Izazvao je dvije saobraćajne nesreće u kojima je jedan čovjek poginuo, a jedan ostao invalid. Zatim je 2015. oborio pješaka na pješačkom prelazu u Loparama i to pokušao da prikrije.
Međutim, vratimo se slučaju nesretne djevojke. Početkom rata sa porodicom iz Tuzle odlazi u Bijeljinu, da bi po njegovom završetku došla u Lopare gdje je radila kao konobarica. Tu upoznaje Kerovića, tada veoma uticajnu ličnost u tom kraju, te s njim stupa u vanbračnu vezu u kojoj ostaje u drugom stanju.
Kerović, koji je imao suprugu i djecu, traži od djevojke da abortira, što ona odbija nakon čega joj se život pretvara u pakao. U septembru 1997. godine Kerović, sa trojicom pomagača obučenih u policijske uniforme, otima djevojku i odvozi u Dom zdravlja u Loparama. Devojka, koja je tada bila u sedmom mjesecu trudnoće, je oteta iz kuće u Bijeljini gdje je živjela sa roditeljima.
Kada su stigli u Lopare pod okriljem noći su ušli u Dom zdravlja. Tamo je Kerović, koji inače po struci nije ginekolog, djevojku nasilno uspavao i faktički ubio dijete koje je sukoro trebalo da se rodi. Poslije toga djevojku su iz automobila izbacili na jednoj livadi u selu Ljeljenča nadomak Bijeljine.
Svoje pomagače nagradio je sa 500 njemačkih maraka, što su to oni kasnije pred sudom i priznali. A pomagači su mu bili Milan Milovanović i Radoslav Popović. Njih dvojicu je Keroviću preporučio Živan Ilić iz Brčkog, te su sva trojica osuđeni.
Milovanović i Popović su osuđeni na po tri godine zatvora, dok je Ilić osuđen na jednu.
Dijelom je ovaj slučaj prekriven i velom misterije zbog nerazjašnjene smrti mladića Milana Kovačevića u porostorijama Doma zdravlja. On je pronađen u garaži, gdje se navodno zaključao, upalio motor automobila i ugušio se. Bio je zaposlen u Domu zdravlja kao vozač.
Kovačević je bio Kerovićev rođak koji mu je prije izvršenja zločina dao policijsku motorolu. Upravo je ta motorola bila jedna od ključnih dokaza u slučaju protiv Kerovića i njegovih pomagača.
Da je smrt Kovačevića sumnjiva tvrdi i Bratislav Zdravković, bivši policajac, a danas privatni detektiv.
“S tim se mladićem desilo ono što inače dešava svima onima koji mnogo pričaju. Ptičice koje pjevuše istinu završavaju u zatvorenom kavezu bez vazduha – slikovit je Zdravković. (Naj portal)
