Pratite nas

Sudbine

Naš dragi Šumi: ZAŠTO JE U SRCU SVAKOG SARAJLIJE ZAKLJUČAN MIHAEL ŠUMAHER

Published

on

Rodbina i prijatelji sedmerostrukog svjetskog prvaka i najuspješnijeg vozača Formule 1 svih vremena, Michaela Schumachera početkom januara su proslavili njegov 54. rođendan.
Michael Schumacher daleko je od očiju javnosti već devet godina nakon teške nesreće koja se dogodila dok je bio na porodičnom odmoru na skijanju, a njegovo pravo zdravstveno stanje velika je tajna.

Samo najbliži krug obitelji zna u kakvom je zapravo stanju Michael Schumacher, ali jasno je kako je daleko od očiju javnosti. U septembru prošle godine je Jean Todt, bivši šef Ferrarija i stari prijatelj Schumachera, otkrio u kakvom je stanju velikan F1.

“On je u najboljoj situaciji u kojoj može biti i okružen je ljudima koji ga vole. Ići ću mu u posjete dokle god sam na ovom svijetu, ponekad se vidimo tri puta u sedmici, a ponekad se ne vidimo čitav mjesec.
O njegovim uspjesim u svijetu sporta sve je rečeno, ali čini se da nikada do kraja neće biti ispričana priča o njegovoj plemenitosti.

To je čovjek s velikim srcem, čovjeka kojem je oduvijek bilo važno da misli i na druge. Taj čovjek je mislio i na Sarajevo kada je glavnom gradu BiH bilo najteže. Sarajlijama je pomagao izuzetno velikodušnim donacijama, uglavnom tiho i nečujno.

Šumaher je dva puta bio u Sarajevu, 1996. i 1997. Sarađivao je i sa humanitarnom organizacijom HOPE, kao ambasador UNICEF-a je sakupljao novac za opremanje specijalizovane bolnice za djecu koja su bila ranjena tokom ratnih sukoba, plaćao je liječenje, pomagao u izradi medicinskih pomagala poput proteza za ruke i noge.

Zašto baš djeca?

„I on sam ima dvoje djece. Govorio je da su djeca naša nada, naša budućnost. Mihael je u djeci vidio male ljude koji ne mogu da se brane, često bespomoćne, izložene napadima. Zato je htio da im pomaže, da stane na njihovu stranu“, kaže za DW Kaj Ebel, Šumaherov prijatelj i sportski novinar koji je decenijama izvještavao o Formuli 1.

Shumaher je nakon rata u Bosni i Hercegovini plaćao liječenje i proteze djeci koja su ostala bez nogu i ruku, čime je za sva vremena stekao simpatije Bosanaca i Hercegovaca.
Po dolasku u bh. prijestolnicu tada je rekao:

“Volim ovaj grad. Dolazim zbog djece kojima želim posvjetiti najviše pažnje. Vjerujem da će i ostali poznati ljudi slijediti moj primjer i posjetiti Sarajevo”.

Sarajlije nikada neće zaboraviti Šumahera. U naselju Dobrinja jedna ulica nosi njegovo ime, a u Aerodromskom naselju, baš u onom dijelu grada koji je Šumi devedesetih posjetio kao UNICEF-ov ambassador postavili su njegov mural.

 

Hronologija Šumijeve nesreće:
29. decembra 2013. – Michael Schumacher teško je povrijedio glavu u padu na francuskom skijalištu blizu Meribela. Sa sinom Mickom spuštao se po Combe de Saulireu ispod vrha Dent de Burgin u francuskim Alpama. Izašao je sa staze, zapeo za kamen koji ga je katapultirao u zrak. Istog dana prebačen je u bolnicu Moutiers, pa poslije i u onu u Grenobleu, specijaliziranu za povrede glave. Stavljen je u komu kako bi se spriječilo otjecanje mozga.

30. decembra 2013. – Iz bolnice javljaju da se Michael bori za život te da postoji opasnost da se nikada ne probudi iz kome

2. januar 2014. – Ljekari su objavili početak buđenja iz kome.

2. januar 2014. – Najtužniji rođendan Michaela Schumachera. U bolnicu stižu brojne poruke podrške, ali stanje je nepromijenjeno.

6. januara 2014. – Prve poruke ohrabrenja. Mediji javljaju kako je Michael pokazao mali napredak te da više nije u životnoj opasnosti.

12. januara 2014. – Počinju nagađanja o buđenju iz kome. Dan poslije Schumacheru su testirali mozak kako bi vidjeli mogu li ga početi buditi.

22. januara 2014. – Nakon niza ohrabrujućih vijesti iz Grenobla pojavila se bojazan da bi Schumacher mogao ostati u komi do kraja života.

30. januara 2014. – Iz ljekarskog tima potvrdili su da ga bude iz kome. Michael je na kratko otvorio oči. Ljekari nastavljaju proces buđenja u sljedećih mjesec dana. U međuvremenu dolaze brojne poruke podrške prijatelja, navijača, obožavatelja…

2. marta 2014. – Vijesti nisu dobre. Brojni ugledni neurohirurzi potvrđuju kako se boje da se Michael nikada neće u potpunosti oporaviti te da ga samo čudo može spasiti.

12. marta 2014. – Glasnogovornica je potvrdila da Michael daje znakove ohrabrenja iako sada već ima samo 55 kilograma.

29. marta 2014. – Schumacher je u komi već tri mjeseca, no ljekari i porodica uvjereni su da će se izvući.

3. aprila 2014. – Naznaka odličnih vijesti. Menadžerica je potvrdila kako Michael pokazuje znakove poboljšanja te da nije istina da leži u vegetativnom stanju.

4. aprila 2014. – Sabine Kehm javlja da se Schumi na trenutke budi i da je pri svijesti. Sredina lipnja 2014. – Prebačen je s intenzivne njege na rehabilitacijski odjel.

16. Juna 2014. – Schumacher je pri svijesti napustio bolnicu u Grenobleu i preselio u Sveučilišnu bolnicu u Lausannei.

9. septembra 2014. – Napustio Lausanneu i preselio u svoj dom u Glandu u Švicarskoj, prilagođen za što lakši oporavak.

Oktobar 2014. – Izvori javljaju da je Schumacher paraliziran, u kolicima i da ne može govoriti.

Decembar 2014. – Izvori javljaju da je Schumacher sve bolje te da je počeo prepoznavati članove porodiocei i prijatelje. I dalje ne može govoriti i u kolicima je.

Januar 2015. – Pojavila se informacija da je Michael prepoznao lica svoje djece, porodica je demantirala te navode.

Mart 2015. – Schumacherova žena prodala je privatni avion i luksuznu kuću, troškovi liječenja penju se na 14 miliona eura.

Septembar 2015. – Svjetski mediji objavili su da je Schumacher izgubio 40 posto tjelesne težine i da ima oko 40 kilograma, obitelj je to demantirala.

Decembar 2015. – Objavljeno je da Schumacher može hodati, podorica je šokirana lažima koji se šire o njemu i odmah je to demantirala.

Juli 2016. – Stanje je jako teško, više detalja ne smijem otkriti, rekla je glasnogovornica Michaela Schumachera.

Septembar 2016. – Porodica je tužila njemački magazin koji je napisao da Michael može hodati.

Septembar 2017. – Pojavila se informacija da će Schumacher uskoro na operaciju u SAD. To je također demantirano.

Decembar 2017. – Još se nije predao, bori se, rekao je Jean Todt, Schumijev bivši šef u Ferrariju.

Mart 2018. – Njegovo stanje ne može se bitno popraviti, rekao je neurokirurg Colin Shieff, koji nije liječio Schumachera, ali na osnovu svog iskustva procijenio je kako se u ovakvim slučajevima pomaci gotovo nikad ne događaju.

Avgust 2018. – Pojavila se vijest da je Michaelova supruga Corinna kupila veliko imanje na Mallorci za 30 miliona eura čiji je bivši vlasnik predsjednik Reala Florentino Perez i da će tamo preseliti Michaela.

Oktobar 2018. – U javnosti se pojavilo pismo Corinne Schumacher njemačkom glazbeniku Saschi Herchenbachu, a u njemu je napisala kako je “Michael veliki borac i neće se prestati boriti”

29. dece,bar 2018. – Prošlo je točno pet godina od Schumijeve nesreće na skijanju.

Septembar 2019. – Le Parisien javlja kako Schumacher pod lažnim imenom odlazi na terapiju matičnim stanicama u Pariz.

Decembar 2019. – Velike stvari počinju malim koracima, zagonetno je rekla Corinna Schumacher

Septembar 2020. – Konačno prava istina: Schumi je budan, diše i može napraviti neki korak uz pomoć drugih

Septembar 2021. – Izašao je Schumacherov dokumentarac, žena Corinna je rekla: “Zajedno smo, živimo skupa, sve radimo kako bi olakšali Michaelu. (Naj portal)

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending