Pratite nas

Sudbine

Upoznajte Mladena Mijića: KONOBAR GOVORI PET JEZIKA, A SADA USAVRŠAVA ARAPSKI

Published

on

Mladen Mijić (25) iz Banjaluke, koji aktivno govori pet stranih jezika, i to njemački, italijanski, španski, engleski i turski, svakodnevno provodi sate kako bi učio, ali i prenosio drugima stečeno znanje, a pred sebe je stavio cilj, a to je da do 30. godine nauči još bar dva strana jezika

Kako priča za “Nezavisne”, njegova želja je da kod ljudi podigne svijest o tome koliko će im znanje više jezika pomoći dalje u životu.

Ovaj mladić je završio srednju turističku školu, uporedo radi kao konobar, predaje španski u školi stranih jezika, povremeno radi kao licencirani turistički vodič za španski jezik i, kako kaže, ništa mu nije teško.

“Radim kao konobar u hotelu, i to u smjenama, a nakon toga odvojim vrijeme za učenje. Čak i kad mi je naporan dan, ja zaboravim na sve kad dođem u školu i predajem. Često imam ispite i predavanja, zatim idem na posao, i takoreći nemam slobodnog vremena, ali ja sam zadovoljan”, kaže Mijić te dodaje da su njegovi učenici prezadovoljni.

Prema njegovim riječima, kod nas nema mnogo osoba koje govore više jezika, a pogotovo ne turski.

“Recimo, na području Republike Srpske nemamo vodiče za turski jezik i to mi je bio jedan od razloga da se odlučim upravo za ovaj jezik. Prije nekoliko godina sam upisao kurs turskog, a za par dana polažem međunarodni ispit iz ovog jezika i nadam se da će sve dobro proći”, kaže ovaj Banjalučanin.

Navodi da je ove godine bio u Turskoj i da je sa domaćinima pričao na njihovom jeziku te da je dobio samo pohvale. Sljedeći na listi jezika koji želi savladati, kako kaže, je arapski, a želio bi naučiti i švedski ili portugalski, ali se još dvoumi.

”Kaligrafija arapskog pisma je zaista zanimljiva, a sviđa mi se i njihova kultura, način života. Mislim da mi je jedan od težih jezika za učenje bio njemački, ali ja imam svoj način učenja riječi. Turski je isto težak, no brzo sam ga savladao, a vjerujem da će mi najveći izazov biti arapski”, kaže ovaj mladić.

Dodaje da je u srednjoj školi učio engleski i ruski, ali da je nakon toga odlučio upisati prvi nivo njemačkog, te je u međuvremenu završio treći stepen. Španski uči odmalena, završio je kurs i sada najslobodnije priča na ovom jeziku.

Želja mu je, kako kaže, da otvori svoju školu stranih jezika, a želio bi predavati bar dva-tri jezika. Trebalo mu je, ističe, bar po godinu dana da savlada svaki od ovih jezika.

“Mislim da će to trajati tokom cijelog života, jer sve više mi se rađa želja da naučim još neki jezik. Mnogo novca sam dao na te kurseve, ali sve sam finansirao sam i na to sam izuzetno ponosan. Sve što sam uložio u učenje jezika mi se na neki način vratilo”, naglašava Mijić.

On ističe da bi želio proputovati cijeli svijet te naučiti sve jezike zemalja kojima putuje. Dodaje da za sebe ne misli da je najbolji i najpametniji, ali da je ambiciozan i ostvaruje svoje zacrtane ciljeve. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending